Kognitivni pad obično se odnosi na progresivni gubitak kognitivnih ili mentalnih sposobnosti povezan sa starenjem. Iako se mozak nedvojbeno mijenja kako tijelo stari kao cjelina, ne postoji samo jedan obrazac za učinak starenja na svačije kognitivne sposobnosti. Najčešće je mentalno starenje povezano s općenito bezopasnim problemima s pamćenjem i zaboravom. Ostale promjene koje se mogu pojaviti s kognitivnim padom uključuju smanjenje vremena reakcije, jezične vještine i vizualno-prostorne sposobnosti. Za većinu starijih ljudi ovaj pad smatra se normalnim dijelom procesa starenja i obično nije pokazatelj bolesti kao što je Alzheimerova bolest.
Smanjenje pamćenja često se navodi kao jedna od značajki kognitivnog pada. Tipično, gubitak pamćenja je spor ili ga uopće nema do 60. godine i može se ubrzati kasnije, osobito nakon 70. godine. U dobi od 70 godina, samo oko 40 posto ljudi ima sposobnost pamćenja kakvu su imali u tridesetima. Ostalih 60 posto ima određeno oštećenje pamćenja, stanje koje se ponekad naziva benigni starački zaborav, a to ne utječe uvelike na rješavanje problema ili jezične vještine. U dobi od 70 godina, oko 30 posto oštećene skupine može biti u ranoj fazi Alzheimerove bolesti.
Smanjeno pamćenje zbog starenja obično utječe samo na kratkoročno pamćenje. To može otežati osobama s kognitivnim padom da apsorbiraju nove informacije, osobito kada se prenose verbalno. Dugotrajno pamćenje, ili sjećanja stara mnogo godina, obično nisu pogođena. Neki stariji ljudi možda se čak bolje sjećaju dugotrajnih sjećanja nego kad su bili mlađi.
Poput kratkoročnog pamćenja, opće kognitivne sposobnosti kao što su planiranje i rješavanje problema također počinju opadati oko 60. godine, a pad postaje sve brži nakon 70. Međutim, ne doživljavaju svi iste značajke kognitivnog pada, a neka iskustva nema simptoma ili čak poboljšanja. Iako razlozi za to nisu jasni, oni vjerojatno imaju veze s obrazovanjem, genetikom i okolišem. Smanjen san može biti češći jer više fizičkih tegoba otežava produljeni, udoban san. Druge promjene u mozgu povezane s dobi mogu učiniti san manje mirnim.
Raspravljalo se o tome utječe li kognitivni pad na ukupnu inteligenciju. Dok se čini da neverbalna inteligencija opada s godinama, verbalna inteligencija obično ima tendenciju da ostane stabilna. Drugi testovi pokazuju da neki aspekti kognitivnih performansi mogu postati bolji s godinama. Ono što se čini najjasnijim je da, kada su u dobrom općem zdravlju iu poticajnom okruženju, ljudi koji stare mogu nastaviti učiti i postići kako postaju stariji.