Kognitivni pristup je područje psihologije koje se usredotočuje na mentalne procese, percepciju i jezik kao način objašnjavanja i razumijevanja ljudskog ponašanja. Počeo se razvijati 1960-ih, a do kraja 20. stoljeća postao je dominantna škola mišljenja u psihologiji. Psihoterapija temeljena na ovom pristupu pokušava promijeniti ponašanje pokušavajući promijeniti temeljnu spoznaju ponašanja ili misaone procese.
Postoji nekoliko pretpostavki koje su središnje za kognitivni pristup. Jedan je da se ljudsko ponašanje može razumjeti znanstvenim procesima. Za razliku od frojdovske psihologije, kognitivna psihologija se razvila empirijskim testiranjem. Druga je pretpostavka da je ljudsko ponašanje niz odgovora na vanjske podražaje ublaženih ljudskim mislima, percepcijama, raspoloženjima i željama.
Kognitivna psihologija razlikuje se od starijeg, biheviorističkog pristupa ljudskom ponašanju. Bihevioristi vjeruju da su svi ljudi u biti isti po rođenju, ali na njihovu osobnost utječu i formiraju je okolišni čimbenici i vanjski podražaji. Također vjeruju da se ponašanje može trajno promijeniti promjenom okoline. Biheviorizam gleda na ljude kao na prazne ploče koje pasivno reagiraju na svoju okolinu.
Kognitivni pristup, s druge strane, smatra misaone procese primarnom determinantom ponašanja. Ti misaoni procesi uključuju rasuđivanje, inteligenciju, pamćenje, pažnju i osjetilnu percepciju. Razmatra se i jezik i način na koji se koristi u mentalnoj obradi. Ovaj pristup se temelji na biheviorizmu pretpostavkom da je ponašanje ljudi rezultat vanjskih podražaja, ali tvrdi da je način na koji čovjekov um aktivno obrađuje svoju okolinu ono što određuje ponašanje i osobnost.
Biheviorizam nije u potpunosti odbačen u psihološkom tretmanu koji se temelji na ovoj školi mišljenja. Kognitivno bihevioralna terapija, ili CBT, pokušava kombinirati dva pristupa liječenju pacijenata. Na primjer, psiholog bi mogao liječiti fobiju ispitivanjem mentalnih procesa koji uzrokuju iracionalni strah. Umjesto da pokušava izravno promijeniti ponašanje ili okolinu osobe, psiholog bi mogao raditi na tome da pacijent identificira i promijeni misaone procese koji uzrokuju strah.
Postoje neke kritike na račun kognitivnog pristupa. Ljudsko mišljenje je nevidljiv proces, pa su kognitivni procesi hipotetski konstrukti. Još jedna važna kritika je da biologija, genetika, kultura i prošlo iskustvo nisu bili dovoljno ispitani kao čimbenici u mentalnoj obradi. U kognitivnoj psihologiji, ljudska obrada informacija se uspoređuje s računalima, što možda previše pojednostavljuje ljudski um.