Kognitivno bihevioralna terapija usmjerena na traumu (TF-CBT) je oblik psihoterapije koji se koristi za liječenje ljudi koji su doživjeli traumatske događaje. Može se koristiti s pacijentima svih dobnih skupina, uključujući vrlo malu djecu, i može biti prikladan za obradu raznih vrsta trauma, u rasponu od teških prometnih nesreća do seksualnih napada. Neki praktičari psihoterapije nude kognitivnu bihevioralnu terapiju usmjerenu na traumu ili mogu ponuditi preporuke onima koji to rade ako se pacijent čini kao dobar kandidat.
U konvencionalnoj kognitivno-biheviorskoj terapiji, pacijenti se potiču na razgovor kroz događaje, dekonstruirajući narative koji okružuju te događaje i razmišljajući o njima na nove načine. U kontekstu kognitivne bihevioralne terapije usmjerene na traumu, to može uključivati razgovor o traumi, istraživanje uobičajenih stavova oko te traume i pomaganje pacijentu da razvije zdravo i dobro prilagođeno emocionalno stanje. Tijekom ovog procesa pacijent i terapeut mogu razgovarati o emocionalnim, fizičkim i bihevioralnim promjenama povezanim s traumom i razgovarati o vještinama suočavanja.
Umjesto uranjanja izravno u traumu, pristupa se polagano i nježno. Pacijente se potiče da se otvore kako se osjećaju ugodno, postupno detaljnije raspravljajući o traumatskom događaju i udubljujući se u određene aspekte. Kognitivna bihevioralna terapija usmjerena na traumu može se koristiti za liječenje ljudi koji su doživjeli fizičko i seksualno zlostavljanje, teško zlostavljanje, ratovanje, traumatske ozljede i druge događaje, ponekad godinama nakon činjenice, a može uključivati komponentu namijenjenu rješavanju znakova post traumatski stresni poremećaj (PTSP).
Pacijenti koji su doživjeli traumu mogu razviti reakcije na stres različitog stupnja. Mogu imati problema sa spavanjem, postati razdražljivi ili nervozni i mogu doživjeti promjene u razini apetita. Trauma može dovesti do noćnih mora, poteškoća u odnosu s ljudima i drugih problema. Kognitivna bihevioralna terapija usmjerena na traumu osmišljena je kako bi pomogla pacijentima da se pozabave traumom i prođu kroz njih kako bi počeli živjeti aktivnijim, normalnijim životom.
Broj potrebnih sesija varira, ovisno o pacijentu i prirodi traume. U slučaju djece, često je uključena i komponenta koja uključuje roditelje, tako da roditelji mogu pomoći svojoj djeci i naučiti više o tome kako trauma djeluje i utječe na ponašanje. Ljudi također mogu integrirati partnere u svoju kognitivno-biheviorsku terapiju usmjerenu na traumu, budući da partneri ljudi koji su doživjeli traumu mogu imati emocionalne probleme na kojima žele raditi, kao i želju da saznaju više o tome kako podržati svoje voljene.
Ovaj pristup psihoterapiji potkrijepljen je podacima iz brojnih kliničkih studija. Obično je pokriveno zdravstvenim osiguranjem i državnim planovima zdravstvene skrbi, iako se mogu postaviti ograničenja za broj sesija. Ljudi zabrinuti zbog plaćanja terapije mogu sa svojim terapeutima razgovarati o opcijama poput sniženih stopa i planova plaćanja ako žele nastaviti terapijski odnos nakon što beneficije više ne budu dostupne.