Kognitivno oštećenje izražava ogroman raspon mentalnih nedostataka od vrlo malih do iznimno teških kod odraslih i djece koja pate od raznih stanja. Ljudi mogu biti privremeno oštećeni, imati stanja dijagnosticirana kao blago kognitivno oštećenje, patiti od bolesti koja stvara progresivno oštećenje ili jednostavno imati nižu razinu sposobnosti učenja ili pamćenja (kao kod mentalne retardacije) koja će ostati konstantna tijekom života. Svatko tko ima kognitivno oštećenje može nedostajati, u većoj ili manjoj mjeri, određene “normalne” mogućnosti razmišljanja poput sposobnosti pamćenja, učenja normalnim tempom, prilagođavanja ponašanja društvenim okruženjima te obrade ili razumijevanja informacija.
Kada ljudi razgovaraju o moždanim deficitima, mogu misliti na blago kognitivno oštećenje, stvarno stanje koje povećava rizik za Alzheimerovu bolest. Javlja se kod starijih osoba i obično uključuje stanja poput ponavljajućeg izraženog zaborava. Svi povremeno zaborave, ali ova vrsta oštećenja proteže se dalje od toga do obrasca zaborava koji je obično lako prepoznatljiv. Ne razvijaju svi koji imaju to stanje, koje također može imati simptome poput sve veće depresije ili anksioznosti, ali treba je pratiti kada se pojavi kod starijih osoba.
Neki drugi oblici relativno blagog oštećenja javljaju se kao rezultat stvari poput kemoterapije i tijekom razdoblja života poput menopauze. Prvi se ponekad naziva “kemološkim mozgom”, a drugi “mozganom maglom”. Blagi deficiti u spoznaji povezani s tjelesnim odgovorom na kemikalije ili tjelesnim kemijskim promjenama mogu uzrokovati neke pogreške u razmišljanju, iako uglavnom ljudi s tim stanjima i dalje dobro funkcioniraju. Postoje i brojni privremeni oblici kognitivnog oštećenja, koji se većinom odnose na traumatsku ozljedu mozga ili na stanja poput moždanog udara. Mnogi ljudi se potpuno oporavljaju nakon oporavka od ovih stanja.
Vrlo teško oštećenje može biti posljedica stvari poput moždanog udara ili drugih oblika ozljeda mozga ili se mogu pojaviti zbog određenih bolesti ili stanja. Osobe s retardacijom nemaju sposobnost obavljanja onoga što bi se smatralo “normalnim” činovima spoznaje, a potrebna im je velika podrška za funkcioniranje. Progresivna stanja poput Alzheimerove bolesti i nekih genetskih bolesti u djetinjstvu postupno oduzimaju mozgu njegovu sposobnost normalnog djelovanja, a s vremenom se oštećenje pogoršava.
S obzirom na raznolikost mogućih uzroka, teško je raspravljati o liječenju kognitivnih oštećenja. Ljudi s trajnim blagim do umjerenim nedostatkom u razmišljanju mogu reagirati na intervencije, smještaj i neke tehnike podučavanja. Progresivne bolesti obično je najteže riješiti jer postoji malo dostupnih tretmana. Za bolesti poput Alzheimerove, rano liječenje određenim lijekovima može pomoći usporiti napredak bolesti.
Privremeni uzroci oštećenja, poput menopauze ili kemoterapije, znače da većina oporavlja kognitivne funkcije kako vrijeme prolazi i liječenje nije potrebno jer je oštećenje neznatno. Oporavak od stvari poput moždanog udara može obnoviti većinu moždanih funkcija, iako ne uvijek. Oni s pravim “blagim kognitivnim oštećenjem” obično se testiraju kako bi bili sigurni da nemaju hormonske disfunkcije poput niske štitnjače, a liječnici bi trebali pomno procijeniti ljude koji pokazuju ove znakove kako bi bili sigurni da stanje nije i pokazatelj Alzheimerove bolesti.