Kolektivno djelo obično se odnosi na pisano ili na drugi način snimljeno djelo koje sadrži doprinose više umjetnika. Primjeri toga mogu uključivati antologiju kratkih priča ili pjesama, roman koji je napisalo nekoliko ljudi i CD ili drugu snimku koja sadrži pjesme koje je skladalo i izvodilo nekoliko umjetnika. Razlog zbog kojeg ovaj pojam treba shvatiti iz pravne perspektive je taj što mnoge zemlje imaju posebna pravila u pogledu statusa autorskih prava na sabrana djela.
Postoji nekoliko načina pristupa sastavljanju kolektivnog djela. Jedan od njih je zamoliti umjetnike da potpišu prava za reprodukciju svog djela u budućnosti. Oni bi to mogli učiniti za određeni iznos novca i osoba koja sastavlja djelo tada bi imala puna prava reproducirati svako pojedinačno djelo na bilo koji način u budućnosti. Umjetnik više ne bi imao ta prava.
Kao što se može zamisliti, ovaj pristup nije previše popularan jer se umjetnik odriče prava na korištenje svog umjetničkog djela ili da na njemu u budućnosti ostvaruje profit. Umjesto toga, najčešće se događa da umjetnik sastavljaču kolektivnog djela dodjeljuje jednokratno korištenje djela za određenu publikaciju. To može biti besplatno korištenje ili može biti povezano s novčanom naknadom. Kako bi umjetnik bio siguran u svoja prava, mora učiniti više od davanja dopuštenja za jednokratnu upotrebu. Također se mora pobrinuti da posjeduje pojedinačna autorska prava.
Zapravo, postoje dva oblika kolektivnih autorskih prava koja pomažu uspostaviti vlasništvo i prava. Osoba/e koji sastavljaju rad autorsko su pravo na cijelo kolektivno djelo, dok pojedinačni suradnici dobivaju zaštitu za svoje doprinose. Vrijedi ponoviti da se ovi zakoni razlikuju od regije do regije i važno je da ljudi budu upoznati sa zakonima u zemlji u kojoj žive.
Autorsko pravo za sastavljača govori o aranžmanu koji je osoba napravila za sabrano djelo; netko drugi ne može uzeti iste pjesme, kratke priče ili druga djela i poredati ih na isti način, a pritom iskoristiti bilo kakve komentare, bilješke ili osobna djela sastavljača. Pojedinačna autorska prava pokrivaju samo doprinose jednog umjetnika, dopuštajući umjetnicima da reproduciraju svoje radove radi zarade u budućnosti. Pojedinačni umjetnici nemaju prava, osim ako nije dogovoreno, zarađivati novac od kolektivnog rada ili reproducirati kolektivno djelo. Ta prava imaju isključivo prevodilac/aranžer.
U zemljama poput SAD-a zakoni navode da pojedinac uvijek ima autorska prava osim ako se ne može dokazati da je došlo do prijenosa vlasništva. Većina odvjetnika savjetuje pojedince da se ne nadaju da će ovaj zakon djelotvorno djelovati i preporučuju potencijalnim suradnicima da steknu osobna autorska prava. Odvjetnici za autorska prava također predlažu da svi koji planiraju sastaviti kolektivni rad traže odvjetničke upute o podnošenju potrebnih obrazaca. Nekoliko regija omogućuje podnošenje zahtjeva bez pomoći odvjetnika, ali složenost zakona o autorskim pravima sugerira da bi traženje pomoći mogao biti način za smanjenje budućih problema.