Kolektivno ponašanje odnosi se na akciju, proces ili događaj koji se spontano pojavljuje među neorganiziranom grupom. Ovom tipu ponašanja nedostaje očita struktura ili pokazatelji koji bi objasnili njegovu pojavu ili postojanje u danom trenutku. Iako je obično privremeno, kolektivno ponašanje može učinkovito proizvesti društvene promjene ili imati druge značajne učinke. Primjeri ovog fenomena uključuju masovnu histeriju, nerede i hir. Sociolozi nastavljaju proučavati to pitanje, ali mnogo toga o ovom aspektu ljudskog ponašanja ostaje nepoznato.
Zbog neriješenih pitanja, definicije, zapažanja i objašnjenja kolektivnog ponašanja ponekad variraju, ali postoje određeni aspekti ove vrste grupnog sudjelovanja oko kojih se obično slaže. Na primjer, većina sociologa opisuje ovo ponašanje kao nekonvencionalno. Jedan od razloga za to je taj što se sudionici sklone ideji, ali nisu priznati članovi strukturirane grupe. U nekim slučajevima možda nikada nisu imali interakciju s drugim sudionicima, a možda čak nisu ni bili u njihovoj blizini.
Razmotrimo, na primjer, kolektivno ponašanje kojem se može svjedočiti tijekom nereda. Ova vrsta nasilne, neusmjerene akcije može se proširiti po gradu ili naciji. Pojedinci mogu vidjeti druge koji se bave ovom vrstom ponašanja i postati dio vala nasilja. Ako ih se naknadno ispita, vrlo je vjerojatno da bi sudionici mogli navesti različite razloge za uključenost, iako se među njima može uočiti zajednička crta, poput ljutnje ili frustracije. Sudionici možda niti ne znaju točno kako, kada i gdje su neredi počeli.
Osoba može pretpostaviti da, da bi se velika skupina nepovezanih ljudi uključila u zajednički čin, ponašanje mora zadovoljiti određene razine vrijednosti, pravde i poštenja. Kolektivno ponašanje otkriva koliko je takva pretpostavka netočna. Još jedna od uobičajenih karakteristika ovog ponašanja je da ono ne odražava društvenu strukturu koja je na mjestu u to vrijeme. To ne znači da je takvo ponašanje uvijek negativno ili uvijek rezultira nasiljem. Hir je primjer kolektivnog ponašanja koje općenito ne uzrokuje štetu.
Hirovi su također idealna ilustracija sklonosti kolektivnog ponašanja da bude privremena. Općenito ne postoji specifičan uzrok za njegov kraj, a trenutak kada takvo ponašanje prestaje može biti teško odrediti. Gledajući unatrag, može se činiti da je jednostavno nestalo.
Iako ova vrsta ponašanja nastoji generirati radnje ili događaje koji započinju spontano i završavaju bez intervencije, postoji značajan interes za ovu temu unutar društvene zajednice. Sociolozi koji proučavaju ovu materiju obično traže odgovore o tome kako se ovakvo ponašanje razvija ili mehanizme koji se mogu koristiti za njegovu kontrolu. Ove informacije mogu poslužiti u brojne korisne svrhe, poput sprječavanja smrti i pružanja mogućnosti usmjeravanja stanovništva tijekom prirodnih katastrofa.