Materijalna količina ima veze s tim koliko nečega ima na određenom mjestu. Kolokvijalno se mjeri pomoću funti ili kilograma, ali mnogi znanstvenici preferiraju masu, koja objektivnije opisuje količinu materijala u danom uzorku. Budući da je masa obično povezana s težinom u svakodnevnim situacijama, kilogrami se također koriste za mjerenje mase.
Kada kemičari govore o materijalnoj količini čestica u uzorku, često koriste molove, količinu koja se odnosi na otprilike 6 x 1023 jedinica nečega, obično atoma ili molekula. Veliki broj je poznat kao Avogadrov broj ili Avogodrova konstanta, nazvan po talijanskom znanstveniku Amedeu Avogadru, koji je početkom devetnaestog stoljeća shvatio da je volumen plina proporcionalan materijalnoj količini čestica unutar plina. Avogodrov broj definiran je kao broj atoma u točno 12 grama ugljika.
Sve dok sustav ne gubi ili ne dobiva atome, bilo razmjenom s vanjskim prostorom ili nuklearnom fisijom/fuzijom, on zadržava istu količinu materijalne količine neograničeno. Postoji mogućnost da se protoni, koji čine jezgru atoma, spontano raspadnu nakon iznimno dugog vremena, ali to nije dokazano i malo je dokaza u prilog tome.
Ista količina materijala može imati različitu težinu ovisno o tome kojem planetu je blizu. Na primjer, na Jupiteru biste imali desetke puta veću težinu nego na Zemlji, toliko ekstremnu da bi vam slomila kralježnicu. S druge strane, na površini Mjeseca gravitacija je otprilike 1/4 Zemljine, tako da je vaša težina oko 1/4, iako vaša masa (i materijalna količina čestica u vašem tijelu) ostaje ista.
Drugi slučaj u kojem količina materijala može biti konstantna dok težina varira je kada se nešto kreće vrlo blizu brzine svjetlosti. Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, kada se nešto kreće iznimno brzo, približavajući se brzini svjetlosti, ono dobiva na težini. To je razlog zašto se čestica s masom različitom od nule nikada ne može kretati brzinom svjetlosti – kako se povećava njezina brzina, raste i njezina masa, što otežava ubrzanje. Potrebe za energijom za nastavak ubrzanja do brzine svjetlosti su beskonačne – veće od ukupne količine energije u svemiru.