Organi i druge strukture zdjelice drže se na mjestu s vezivnim tkivom kao što su ligamenti i mišići. Ako se ta vezivna tkiva pokidaju ili oslabe, jedan ili više organa može prolapsirati, što znači da je pomaknuto sa svog izvornog anatomskog položaja. Ponekad prolaps uzrokuje da mokraćni mjehur, rektum ili neka druga struktura zdjelice strše kroz zid rodnice. Ova vrsta prolapsa liječi se postupkom kolporafije u kojem se organ vraća na svoje mjesto.
Postoji nekoliko vrsta prolapsa koji se mogu liječiti kolporafijom. Prolaps uretre u vaginu naziva se uretrokela, a prolaps mokraćnog mjehura u rodnicu je cistokela. Prolaps tankog crijeva u rodnicu je enterokela, a prolaps rektuma je rektokela. U slučaju uretrocele ili cistokele, uzrok je defekt u fibroznom tkivu smještenom između mokraćnog mjehura i rodnice, nazvan pubocervikalna fascija. Defekt u rektovaginalnoj fasciji, vezivnom tkivu koje razdvaja rektum i rodnicu, može uzrokovati rektokele.
Žene imaju povećan rizik od prolapsa jednog ili više zdjeličnih organa kako stare. Ostali čimbenici rizika uključuju porođaj, tjelesnu aktivnost i histerektomiju. Osim toga, nedostatak hormona također može povećati rizik od prolapsa. Žena koja doživi prolaps zdjeličnog organa može imati simptome kao što su inkontinencija, bol u leđima i bolno pražnjenje crijeva ili mokrenje. Spolni odnos može biti bolan ili težak, a stijenke rodnice mogu izbočiti zbog pritiska prolapsiranog organa.
Operacija kolporafije može se izvesti na bilo koji od dva načina, ovisno o vrsti prolapsa koji je uključen. Kod prednje kolporafije, operacija se izvodi na prednjem dijelu vaginalne stijenke kako bi se popravila uretrokela ili cistokela. Kod stražnje kolporafije postupak se provodi na stražnjoj stijenci rodnice radi popravka rektokele. Operacija enterokela može biti stražnja ili prednja, ovisno o prirodi prolapsa crijeva.
U većini slučajeva pacijent će dobiti opću anesteziju, ali ako žena ne može primiti opću anesteziju iz medicinskih razloga, može se podvrgnuti lokalnoj anesteziji. Na početku zahvata kirurg ubacuje spekulum u rodnicu. Ovaj uređaj drži zidove rodnice otvorenim kako bi kirurg lakše pregledao i popravio zidove rodnice. Koža rodnice se zatim zarezuje kako bi kirurg mogao locirati defekt u vezivnom tkivu koji uzrokuje prolaps. Nakon što je defekt lociran, kirurg savija i šije vezivno tkivo kako bi ga zategnuo i ojačao, čime se sprječava prolaps.
Vrijeme oporavka od postupka je otprilike četiri tjedna. Ovisno o prirodi prolapsa, žena će možda morati održavati tekuću prehranu nekoliko dana. Mora izbjegavati aktivnosti kao što su podizanje teških tereta, dugotrajno stajanje i spolni odnos, a sve to opterećuje mjesto reza i može uzrokovati ponovno otvaranje rane. Rizici postupka kolporafije uključuju infekciju i krvarenje na mjestu reza te oštećenje drugih organa u zdjelici. Rijetko je da se prolaps ponovi nakon operacije, ali postoji mogućnost ako operacijom nije ispravljen defekt vezivnog tkiva.