Također poznata kao međunarodna trgovinska politika ili jednostavno trgovinska politika, komercijalna politika je strategija koju koriste vlade za reguliranje procesa trgovine s drugim zemljama. Tipično, ideja iza politike ovog tipa je održavanje ravnoteže u slobodnoj trgovini koja pomaže da gospodarstvo dotične nacije ostane u poželjnom stanju. Nekoliko je ključnih elemenata uključenih u kreiranje bilo kakve učinkovite komercijalne politike, uključujući propise o carinama, uvoznim i izvoznim kvotama i trgovinskim subvencijama.
Temeljni cilj svake trgovačke politike je uspostavljanje i održavanje ravnopravnih trgovinskih odnosa s drugim zemljama. To se često postiže donošenjem propisa koji pomažu u ravnoteži količine uvoza i izvoza koji su uključeni u trgovinu s drugim zemljama. Točna priroda tih propisa varirat će, ovisno o vrsti robe i usluga koje su uključene, te o utjecaju koji bi trgovina tim proizvodima imala na gospodarstvo da se ravnoteža ne održava.
Da bi komercijalna politika bila učinkovita, potrebno je riješiti niz pitanja. Obično će politika ovog tipa uključivati odredbe koje pomažu regulirati prisutnost tvrtki u stranom vlasništvu unutar granica određene nacije. Politika će također uključivati standarde za različite vrste trgovinskih tarifa, kao i postavljanje ograničenja na količinu uvoza koji se može primiti u zemlju tijekom određenog gospodarskog razdoblja. Neke politike također će se baviti pitanjem izvoza, pomažući u reguliranju prodaje domaće proizvedene robe stranim zemljama na način za koji se očekuje da će nacionalno gospodarstvo održati u ravnoteži.
Dok komercijalnu politiku često razvija pojedinačna nacija u odnosu na trgovinu s drugim nacijama, postoje situacije u kojima nekoliko nacija dobrovoljno odlučuje koristiti istu politiku. To je slučaj s Europskom unijom, gdje mnoge zemlje članice koriste trgovinske politike razvijene za Uniju kao cjelinu. U slučaju EU-a, to je standardan pristup od njegovog stvaranja 1957. godine.
Jedan ključni aspekt komercijalne politike je da se svaki element koji je uključen u cjelokupnu politiku mora s vremena na vrijeme evaluirati. Kako se gospodarski uvjeti unutar nacije mijenjaju, neki aspekti politike možda više nisu u najboljem interesu zemlje. Kada je to slučaj, prilagođavanje nekih aspekata politike ili eventualna zamjena tih aspekata potpuno novim skupom propisa može biti najlakši način da se izbjegne potencijal negativnog utjecaja i na nacionalno gospodarstvo i na vanjskotrgovinske odnose u budućnosti.