Komisija za jednake mogućnosti zapošljavanja (EEOC) je američka savezna agencija koju je Kongres ovlastio, osobito nakon donošenja Zakona o građanskim pravima iz 1964., da pomogne u provedbi zakona koji zabranjuju diskriminaciju na radnom mjestu. Komisija je prvi put osnovana ranih 1960-ih, ali je tek 1964. dobila ovlast koja joj je potrebna da tužbama progoni te tvrtke s diskriminatornom praksom. Zakon o građanskim pravima, posebno u naslovu VII svog zakona, daje Komisiji prava da nadzire praksu zapošljavanja i privatnih i državnih poslodavaca, te da provede primjenu zakona koje je postavila američka vlada za borbu protiv diskriminacije.
Zapravo postoji nekoliko zakona koji zabranjuju diskriminaciju na radnom mjestu. To su Zakon o jednakim plaćama iz 1963. i, kao što je gore spomenuto, Zakon o građanskim pravima iz 1964. i njegove naknadne izmjene i dopune. Oni također uključuju Zakon o dobnoj diskriminaciji iz 1967., Američki zakon o invaliditetu iz 1990., Zakon o rehabilitaciji iz 1973. i Zakon o građanskim pravima iz 1991. Ovi zakoni, kada se uzmu zajedno, zahtijevaju jednaku plaću za jednak rad i sprječavaju diskriminaciju na temelju rasa, spol, vjerska sklonost i zdravstveno stanje poput trudnoće i/ili invaliditeta. EEOC također može istražiti ili pomoći tužiti tvrtke ili poslodavce koji prakticiraju seksualno uznemiravanje bilo kojeg spola.
Osim što je ovlaštena sudskim sporovima obraćati se tvrtkama koje počine djela diskriminacije, Povjerenstvo prima pritužbe zaposlenika koji smatraju da im se krše prava. Također provode opsežna istraživanja prakse poduzeća kako bi vidjeli postoje li skrivene diskriminatorne prakse zapošljavanja, promocije ili plaćanja te rade na educiranju tvrtki i javnosti o tome što predstavlja diskriminaciju. Također objavljuje izvješća o praksama zapošljavanja i brošure za poslodavce i radnike.
Kada radnici osjećaju da su podvrgnuti diskriminaciji, ili kada njihova tvrtka prakticira široku diskriminaciju zabranjenu zakonom, mogu podnijeti zahtjeve EEOC-u. Tada je na Komisiji da istraži takve tvrdnje, da savjetuje zaposlenike o njihovim pravima i da potencijalno zaprijeti ili dovrši tužbe protiv poslodavca kako bi ga uskladila s antidiskriminacijskim politikama. Kad je to moguće, Komisija može jednostavno surađivati s tvrtkom kako bi je educirala kako bi postala usklađena s takvim politikama, ali kada se tvrtka opire takvom obrazovanju, u biti se dovodi u rat s agencijom.
Od osnivanja Povjerenstva često su se iznijele kritike na njegov račun. Oni imaju tendenciju padati na liniji ogorčenosti zbog uključenosti vlade u poslovanje u privatnom sektoru. Neki poslodavci smatraju da su im ruke vezane zakonima koje agencija provodi i smatraju da vlada nema pravo odlučivati kako mogu poslovati.
Ti su argumenti otprilike isti kao oni koji su se uvijek iznosili u kritici Komisije. Ponekad su napravljeni više na filozofskoj razini, a ne zato što poslodavac izričito želi diskriminirati skupinu “zaštićenih” pojedinaca. Nasuprot tome, mnogi poslodavci i zaposlenici podjednako pozdravljaju napore EEOC-a u promicanju poštenog i pravednog okruženja na radnom mjestu, u pomaganju educiranja o tome što predstavlja “pošteno” i pružanju jednakih uvjeta za sve ljude koji su trenutno poslodavci ili koji traže posao.