Sposobnost suđenja je standard koji se mora ispuniti ako se nekome sudi. Ako je netko kompetentan za suđenje, to znači da razumije svrhu i prirodu postupka i može pomoći obrani. Ako netko ne ispunjava ovaj standard, postupak se prekida. U Sjedinjenim Državama, nadležnost za suđenje je ocijenjena kao aspekt zakonitog postupka, a mnoge druge nacije također imaju sličnu zaštitu.
Ako u bilo kojem trenutku tijekom kaznenog postupka postoji sumnja u sposobnost okrivljenika za suđenje, mora se dovršiti procjena sposobnosti. Čest razlog za sumnju u nečiju kompetenciju je psihička bolest koja bi nekome mogla otežati razumijevanje postupka ili bi ometala pripremu obrane. Osobe s intelektualnim teškoćama također se mogu smatrati nesposobnima za suđenje.
Tijekom procjene sposobnosti, stručnjak za mentalno zdravlje sastaje se s okrivljenikom. Procjena je osmišljena kako bi se provjerilo ispunjava li okrivljenik standard racionalnosti i sposoban je razumjeti zašto se postupak odvija, kako će se voditi i koje bi mogle biti posljedice postupka. Rasprava o nadležnosti može se zatražiti i prije nego što se netko odrekne zakonskih prava, kako bi se potvrdilo da pojedinac razumije ta prava i što se događa kada ih se odriče, te kada se netko želi izjasniti krivim.
Posjedovanje intelektualne teškoće ili mentalne bolesti ne znači nužno da će nečija sposobnost da se sudi ili da se nekome ne može suditi. To može utvrditi samo procjena. Međutim, neki su sudovi kritizirani zbog suđenja osobama za koje se čini da ne razumiju postupak od strane ljudi koji su rekli da rasprava o nadležnosti nije bila dovoljno opsežna ili da nije provedena kako treba. Zabrinutost su također iz druge perspektive izazvali ljudi koji su zabrinuti da bi se saslušanja o nadležnostima mogla koristiti kao taktika odgađanja ili odugovlačenja od strane obrane.
Sposobnost suđenja ponekad se uspoređuje s obranom od ludila, ali to su dva različita pojma. Obranom od ludila tijekom suđenja koristi se netko za koga se smatra da je kompetentan za suđenje. U ovoj obrani se tvrdi da u vrijeme počinjenja kaznenog djela okrivljenik nije bio zdravog razuma, te da ne smije biti kriv zbog neuračunljivosti jer optuženik nije shvaćao posljedice svojih radnji. U tim slučajevima, psihičko stanje okrivljenika u vrijeme suđenja omogućuje mu da se posavjetuje s odvjetnikom, da razumije optužbe i postupak te da sudjeluje u suđenju.