Kompleks inferiornosti je uglavnom nesvjestan osjećaj neadekvatnosti koji se može manifestirati na čudne načine dok ga netko pokušava nadoknaditi. Ljudi s ovom vrstom osjećaja vjeruju da nisu toliko vrijedni ili vješti kao njihovi vršnjaci, što može uzrokovati znatan psihički stres, bez obzira na to jesu li svjesni tih osjećaja na svjesnoj razini ili ne. Ovo psihološko stanje može se liječiti psihoterapijom, u kojoj se istražuju korijeni kompleksa kako bi se pomoglo pacijentu da ga obradi i krene naprijed.
Teoriju kompleksa inferiornosti predložio je 1920-ih Alfred Adler. Adler je vjerovao da su svi počeli iskusiti osjećaj inferiornosti u djetinjstvu, zbog inherentno neravnopravnog položaja i psihičke ovisnosti djece. Kako su ljudi sazrijevali, većina je uspjela preći preko tog osjećaja inferiornosti kako bi izrasla u potpuno funkcionalne odrasle osobe, no neki su postali zarobljeni u tom načinu razmišljanja, razvijajući kompleks inferiornosti i doživljavajući uporni osjećaj neadekvatnosti.
Netko s kompleksom inferiornosti istovremeno želi biti prepoznat i pohvaljen, ali se i boji poniženja. Mnogi su u prošlosti doživjeli poniženje i izgradili strah oko ideje da će im se vršnjaci rugati. Kao rezultat toga, prekomjerna je kompenzacija uobičajena kako bi se izbjeglo ponižavanje i uspostavila barijera između pacijenta i društva. Neki ljudi prekomjerno kompenziraju tako što postaju sramežljivi i upuštaju se u samosmanjenje, dok drugi mogu postati agresivni, pokušavajući prevladati svoju psihičku nevolju dominacijom.
Čini se da određeni događaji u djetinjstvu predisponiraju ljude na kompleks inferiornosti. Ljudi koji odrastaju u nižim društvenim slojevima mogu biti više izloženi riziku zbog mučenja i diskriminacije od strane svojih vršnjaka, bilo da su različiti zbog svog ekonomskog statusa, vjere ili boje kože. Odgoj također igra ulogu; na primjer, netko s braćom i sestrama može razviti kompleks inferiornosti kao rezultat stalnog uspoređivanja, obično nepovoljno, s braćom i sestrama. Osobe s tjelesnim ili mentalnim invaliditetom također mogu razviti osjećaj inferiornosti dok pokušavaju upravljati društvom koje je prilagođeno sposobnima.
Prepoznavanje kompleksa inferiornosti može biti teško. Obično se prepoznaje tijekom općenitije psihoterapije, u kojem trenutku terapeut može riješiti problem s klijentom. Ljudi koji doživljavaju osjećaj neadekvatnosti, osjećaju se kao da imaju poteškoća u društvenim situacijama ili aktivno sabotiraju sami sebe mogu imati koristi od psihoterapije kako bi se utvrdilo imaju li ili ne kompleks inferiornosti i kako bi se riješili osjećaja povezanih s kompleksom.