Kompleks utega je niz vježbi, od kojih sve koriste uteg, koje sportaš izvodi sukcesivno, bez ikakvih pauza između svake vrste vježbe. Izraz “kompleks s utegom” ne opisuje nužno određeni skup vježbi, već je pojam koji obuhvaća sve setove vježbi koje uključuju niz vježbi s utegom. Bez obzira na slijed vježbi, kompleks s utegom gotovo uvijek zahtijeva od sportaša da izvede određeni pokret koji mu omogućuje da nabijenu utegnu stavi na ramena bez korištenja nosača za čučnjeve.
Prednost kompleksa utega je u tome što pruža kratku i intenzivnu kardiovaskularnu vježbu, a istovremeno omogućuje sportašu da angažira široku lepezu mišićnih skupina. Na primjer, sportaš može izvesti kompleks utega koji počinje mrtvim dizanjima, zatim prelazi na potisak iznad glave, nakon čega slijede čučnjevi, zatim veslanje s utegom prije nego što završi prednjim čučnjevima. Takav trening uključio bi većinu glavnih tjelesnih mišićnih skupina, neke od njih više puta, a sve to bez potrebe da se sportaš zaustavi i promijeni opterećenje ili opremu. U isto vrijeme, kontinuirana priroda vježbanja također bi omogućila srcu i plućima temeljit trening.
Bez obzira koji slijed vježbi sportaš odabere uključiti u kompleks utega, on ili ona moraju biti u mogućnosti pomicati uteg u različite početne položaje za svaku vježbu bez pomoći nosača za čučnjeve. To je posebno izazovno kada sportaš izvodi razne vrste čučnjeva i potisaka, jer te vježbe zahtijevaju od sportaša da podigne uteg do razine ramena, bilo ispred ili iza glave. Radnja potrebna za postavljanje utega u ove položaje može biti prilično naporna, stoga je važno da sportaš ne preopterećuje težinu prilikom izvođenja kompleksa s utegom.
Kako bi uteg doveo u ovaj položaj, sportaš mora početi hvatanjem utege hvatom koji je nešto širi od kukova i mora stajati s blago savijenim koljenima. Ključno je da ramena sportaša budu u liniji sa utegom i da sportaš drži leđa uspravno i prsa ispružena. Zatim, zabijanjem stopala u pod, sportaš povlači šipku prema gore dovoljnom snagom da se ona podigne u zrak. Kada je šipka na vrhuncu svog uspona, sportaš se savija ispod šipke i postavlja je ili na vrh prsa ili na ramena. Nakon što je šipka stabilna na gornjem dijelu tijela sportaša, on ili ona može ispraviti svoje tijelo i odatle izvoditi vježbu koja je dio kompleksa s utegom.