Komplementarna terapija je vrsta nemedicinske terapije koja se koristi u kombinaciji s konvencionalnijim medicinskim tretmanima. Ova vrsta terapije može uključivati mnogo različitih tretmana, uključujući akupunkturu, homeopatiju i terapiju transkutane električne stimulacije živaca (TENS). Iako se mnogi od ovih tretmana još uvijek smatraju alternativnim, neke vrste komplementarne terapije postale su tako široko prihvaćene od strane medicinske ustanove da su pokrivene zdravstvenim osiguranjem u nekim zemljama. Jedan takav primjer je akupunktura, koja je u Sjedinjenim Državama uključena u politike mnogih privatnih osiguravajućih društava.
Postoji mnogo vrsta komplementarne terapije. Najčešći od njih uključuju alternativne tretmane kao što su akupunktura, kiropraktika i TENS terapija. U akupunkturi se igle ubacuju na kritične točke pritiska na tijelu kako bi se ublažila bol, stres i drugi simptomi. TENS terapija stimulira slične točke pritiska blagim električnim udarima i koristi se u liječenju raznih kroničnih bolnih poremećaja. Kiropraktička terapija uključuje manipulaciju kralježnicom i drugim zglobovima radi poboljšanja zdravlja i dobrobiti.
Iako se pojmovi “alternativna terapija” i “komplementarna terapija” često koriste naizmjenično, oni nisu sasvim ista stvar, čak i ako se odnose na iste vrste liječenja. Alternativna terapija je ona koja se koristi umjesto konvencionalnog medicinskog liječenja. Za razliku od toga, komplementarne terapije koriste se uz medicinski tretman. Stoga se isti tretman može smatrati alternativnim ili komplementarnim, ovisno o specifičnoj situaciji u kojoj se koristi.
Još jedan zbunjujući element ove razlike je da je izraz “komplementarna terapija” nastao uglavnom zbog promjene u razmišljanju o samim tretmanima. Prije 1990-ih, tretmani poput akupunkture i TENS terapije smatrali su se “nadriliječništvom”, a ne legitimnim tretmanima. U 1990-ima, međutim, povećana popularnost ovih vrsta tretmana natjerala je medicinsku establišmentu da ih shvati ozbiljnije. Kao rezultat toga, one su postale sve više mainstream, do te mjere da se mnoge alternativne terapije često koriste uz medicinske tretmane. Korištenje takvih tretmana kao dopuna medicinskom liječenju dovelo je do toga da ih se smatra komplementarnim, a ne alternativnim.
Iako se komplementarne terapije koriste uz konvencionalne medicinske tretmane, one su prilično različite u filozofskom smislu. Općenito, najznačajnija razlika je u tome što komplementarni tretmani imaju tendenciju koristiti holistički pristup, jer je fokus liječenja na cijeloj osobi, a ne na bolesti i njezinim simptomima. Na primjer, liječnik može prepisati lijekove za ublažavanje bolova i protiv mučnine za nekoga tko ima migrene. Nasuprot tome, holistički liječnik može predložiti masažu, tehnike opuštanja ili akupunkturu uz lijekove.