Biološki i fizički dokazi prikupljeni od žrtve seksualnog napada zajednički su poznati kao “komplet za silovanje”. Pojam se također koristi za opisivanje slučaja koji sadrži potrebnu opremu za provođenje ispitivanja žrtve silovanja. Žrtvi silovanja uvijek je dopušteno da odbije pribor za silovanje i dalje prima liječničku pomoć, iako se prikupljanje dokaza snažno potiče. Osim što će policiju dovesti do počinitelja, komplet za silovanje također može ojačati slučaj na sudu, ako dođe do suđenja.
Biti seksualno napadnut može biti izuzetno traumatično. Iz tog razloga mnoge zajednice imaju timove za odgovor na seksualne napade (SART). Članovi SART-a prolaze posebnu obuku u postupanju sa žrtvama napada i prikupljanju dokaza. Oni obično uključuju medicinsko osoblje, policiju i zaposlenike kriznog centra koji mogu pružiti savjete, savjetovanje i podršku žrtvama. Općenito, predstavnici SART-a preporučuju prikupljanje kompleta za silovanje uz 72 sata seksualnog napada.
Pregled nakon seksualnog napada obično počinje fotografiranjem žrtve i preuzimanjem njezine odjeće. Zatim, medicinsko osoblje liječi sve hitne ozljede koje zahtijevaju njegu, dok te ozljede dokumentiraju za zapisnik. Uzimaju se uzorci krvi i urina, a uzimaju se i brisevi oralnog i genitalnog područja. Obično će se uzeti uzorci žrtvine kose, a medicinska sestra će prikupiti biološke dokaze koji mogu osuditi napadača, kao što su tjelesne tekućine i kosa. Osim toga, pacijentu će obično biti ponuđen profilaktički tretman za spolno prenosive bolesti i trudnoću, ako su to zabrinuti.
Budući da ovaj pregled može biti uznemirujući, vrlo je važno imati svu potrebnu opremu pri ruci. To minimizira promet do i iz sobe za pregled, omogućujući članu medicinskog osoblja da se usredotoči na medicinsku i fizičku skrb pacijenta. U mnogim bolnicama postoji posebna prostorija za prikupljanje dokaza u slučajevima napada. Soba može biti uređena na prijateljskiji način, a često uključuje i vlastitu kupaonicu.
U mnogim regijama bolnica može prikupiti komplet za silovanje i držati ga dok žrtva odlučuje hoće li ili ne prijaviti zločin policiji. Zakoni o privatnosti također mogu spriječiti bolnicu da otkrije ime žrtve, iako bolnica može prijaviti zločin policiji. Za pacijente koji nisu sigurni žele li ili ne procesuirati, prikupljanje i pohranjivanje kompleta za silovanje je kao oblik osiguranja.
Nakon prijave policiji, predstavnici kriminalističkog laboratorija preuzimaju komplet za silovanje i podvrgavaju ga analizi. Laboratorijski rad može utvrditi tko je počinio zločin ili barem dati vrijedne tragove. Zajedno s drugim dokazima u kaznenim predmetima, komplet za silovanje pomno se čuva nakon što je prikupljen, kako bi se smanjio rizik od neovlaštenog mijenjanja ili kontaminacije dokaza.