Što je komunikacija tijelo-tjelo?

Komunikacija tijelo-tjelo događa se kada dvije ili više ljudi komuniciraju dok su fizički prisutne u istom području za razliku od komunikacije telefonom ili putem interneta. Iako je slična komunikaciji licem u lice, komunikacija tijelom uz tijelo omogućuje korištenje govora tijela uz govor i izraze lica. Komunikacija od tijela do tijela također omogućuje složenu interakciju s okolinom, što može poslužiti kao još jedan oblik neverbalne komunikacije. Razgovor preko telefona i čavrljanje na Internetu mogu biti učinkoviti načini prijenosa određenih informacija ili održavanja kontakta na značajnoj udaljenosti; takve metode, međutim, ne mogu prenijeti golemu količinu informacija dostupnih iz govora tijela i interakcije s okolinom.

Izrazi lica jedan su od najvažnijih dijelova komunikacije tijelo-tjelo, jer mogu prenijeti ogromnu količinu informacija o nečijim emocijama i odgovorima na informacije i događaje u okruženju. Osobito su važni zbog svoje univerzalnosti, budući da se gotovo svi izrazi lica kao odgovor na osjećaje kao što su glad, sreća, bol i iznenađenje dijele preko jezičnih i kulturnih linija. Izrazi lica također mogu biti vrlo korisni za procjenu emocionalnih stanja i namjera, jer se bijes, tuga, agresija i druge emocije često mogu vidjeti na nečijem licu čak i ako nečiji glas ne sugerira takve osjećaje.

Ostatak ljudskog tijela također može pružiti veliku količinu informacija tijekom komunikacije tijelo-tjelo. Osnovni stav i držanje pojedinca, na primjer, mogu prenijeti informacije kao što je to kako vidi sebe u odnosu na druge ili koliko mu je ugodno u određenoj situaciji. Namjerni govor tijela, poput gestikuliranja rukama ili brojanja na prste, također može pružiti informacije koje nisu dostupne isključivo verbalnom komunikacijom. Nadalje, komunikacija od tijela do tijela često omogućuje pojedincima da komuniciraju putem fizičkog kontakta, što može biti vrlo moćno za razmjenu ideja, namjera i osjećaja.

Postoje mnoge alternative komunikaciji od tijela do tijela, ali sve imaju tendenciju da propuste neki aspekt cjelokupnog iskustva ljudske komunikacije. Razgovor samo putem teksta, na primjer, sprječava bilo kakvu razmjenu govora tijela, izraza lica ili čak intonacije glasa. Telefonski razgovori dopuštaju složeniju komunikaciju kroz različite intonacije i tempo govora, ali još uvijek ne dopuštaju govor tijela ili komunikaciju iz okoline. Samo komunikacija tijelo-tjelo omogućuje punu složenost ljudske interakcije kroz kontakt očima, izraze lica, geste, fizički kontakt i interakciju s okolinom. U nekim su slučajevima te neverbalne interakcije čak dovoljne da verbalnu komunikaciju učine nepotrebnom.