Teoriju komunikacijskog djelovanja razvio je njemački filozof i sociolog Jurgen Habermas. Ova teorija spada u filozofske žanrove epistemologije, etike i filozofije jezika, a može se primijeniti na društvene probleme i politiku. Komunikativno djelovanje objašnjava i postavlja temelj važnosti pravednih demokracija, kao i opravdanja za emancipaciju od autoritarnih političkih sustava.
Komunikativno djelovanje nastoji riješiti problem univerzalnih istina ili zakona jer je teško proširiti moral na sve kulture zbog različitih vrijednosti i sustava vjerovanja. Ovaj relativizam sprječava druge da se uključe ili prosuđuju uvjete koji mogu biti nehumani ili štetni za ljude s lokalne ili globalne perspektive navodeći kulturološke razlike. Komunikativno djelovanje tvrdi da se kroz sustavnu raspravu mogu otkriti univerzalne istine i kodeksi prikladnog ponašanja na način da svi koji su uključeni mogu postići dogovor i mogu imati jednake koristi.
Primijenjena komunikacijska akcija idealno bi stvorila pravedno društvo u kojem svi članovi slijede zlatno pravilo “čini drugima ono što bi učinio sebi”. Drugim riječima, komunikacijsko djelovanje općenito počiva na sposobnosti da svi usvoje jedni druge individualne perspektive i s te polazišne točke razvijaju radnje koje bi imale pravedne posljedice za svakoga. Ne zauzimajući stajalište drugoga, riskiramo djelovanje iz neznanja ili minimiziranje uvjeta koji mogu uzrokovati mnogo patnje drugima.
Komunikativno djelovanje nastoji krivotvoriti ideje relativizma; da svaka kultura ili zajednica ima sustave vjerovanja koji se ne mogu proširiti univerzalno zbog kulturnih praksi i iskustava. Za početak, teorija komunikacijskog djelovanja slabi ovu ideju s temeljnom tvrdnjom da je razum univerzalna sposobnost svojstvena svim ljudskim bićima. Iz toga slijedi da ako je razum temelj moralnog i etičkog djelovanja, onda samo razum može propisati neke univerzalne moralne istine i političke zakone.
Komunikacijsko djelovanje sustavno se provodi u sljedeća tri koraka. Prije svega, pogođeni članovi društva ili zajednice odlučili su usvojiti univerzalno, nepristrano načelo. Svatko mora uvažiti perspektive drugih kako bi se stvorila ravnoteža interesa. Drugo, kroz diskurs, moralna tvrdnja se može postaviti samo ako svi to odobravaju. Konačno, nitko se ne smije prisiljavati da prihvati uvjet. Moraju biti svjesni i slobodno odlučiti da na njih utječu sve dobrobiti i posljedice koje proizlaze.
Racionalni diskurs koji proizlazi iz komunikacijskog djelovanja ima učinak curenja. Utvrđivanjem i izlaganjem univerzalnih moralnih istina, komunikacijsko djelovanje može se primijeniti u manjim razmjerima za posredovanje i rješavanje akutnog sukoba i krize unutar grupe. Komunikativno djelovanje ima za cilj postaviti temelje za pozitivnu društvenu promjenu, ali u istom svjetlu otvara opravdanja da se jedna zajednica uključi u druge grupe gdje se njihovo djelovanje može smatrati kontroverznim.