Kada osoba ima poteškoća u izražavanju sebe, razlog može biti invaliditet poznat kao komunikacijsko oštećenje. Oštećenje u komunikaciji utječe na nečiji glas, jezik, govor i slušne obrasce, što rezultira problemima s artikulacijskim ili socijalizacijskim vještinama. Djeca ili odrasli mogu doživjeti smetnje u komunikaciji zbog gubitka sluha, ozljede mozga ili drugih genetskih čimbenika. Uobičajeni tretmani uključuju govornu i jezičnu terapiju.
Poremećaj komunikacije povezan s glasom postaje problem kada se čini da kvaliteta, glasnoća ili visina tona ne odgovaraju pojedincu. Na primjer, osoba može koristiti ton glasa koji je prenizak, previsok ili predubok. Neugodna kvaliteta glasa ili ton mogu privući više pažnje od onoga što osoba zapravo pokušava komunicirati.
Smetnje u komunikaciji također utječu na jezik. U ovom slučaju, osoba ima problema s razumijevanjem riječi i njihovog značenja. Ostale poteškoće uključuju nepravilne gramatičke ili rečenične obrasce i probleme s izražavanjem misli ili ideja. Malapropizam također može biti problem, tj. kada osoba s poremećajem govora nenamjerno zloupotrijebi riječi i fraze sličnog zvuka. Osobi s jezičnim komunikacijskim smetnjama također može biti izazovno slijediti upute ili se družiti s drugima.
Poremećaji komunikacije povezani s govorom narušavaju sposobnost osobe da izgovara riječi, slova i zvukove, što rezultira stanjima kao što je afazija, koja se javlja kada osoba zna što treba reći, ali ima poteškoća u stvarnom izražavanju. Osoba s afazijom također može imati problema s čitanjem ili prepoznavanjem predmeta. Mucanje se smatra još jednim govornim problemom koji remeti tok govora i uzrokuje da osoba nehotice oklijeva ili ponavlja riječi tijekom govora.
Oštećenja sluha, uključujući djelomični ili potpuni gubitak sluha, također ometaju komunikaciju. Prema nekim stručnjacima, tipovi gubitka sluha uključuju konduktivni, mješoviti, senzorneuralni i središnji. Pogodan gubitak sluha može biti uzrokovan problemima u srednjem i vanjskom uhu, dok se mješoviti odnosi na bolesti unutarnjeg, srednjeg i vanjskog uha. Senzorineuralno oštećenje rezultat je oštećenja živaca ili osjetnih dlačica unutar unutarnjeg uha, a središnji gubitak sluha općenito je posljedica oštećenja živaca ili mozga.
Čini se da su bolest, bolest ili nezgode koje oštećuju mozak ili uši među uzrocima komunikacijskih poremećaja. Problemi u komunikaciji također mogu biti uzrokovani genetskim čimbenicima, kao što su autizam, Downov sindrom ili druge poteškoće u učenju koje se obično dijagnosticiraju u djetinjstvu. Drugi mogući uzroci komunikacijskog poremećaja mogu uključivati Alzheimerovu bolest, moždani udar, neurološke poremećaje ili ozljede glasnica u odraslih.
Liječenje komunikacijskih poremećaja može uključivati operaciju u slučaju ozljede glasnica ili ugradnju slušnog pomagala u slučaju pogodnog gubitka sluha. Govorna terapija je najčešći tretman za jezične i govorne probleme. Logopedi, također poznati kao patolozi govornog jezika, često rade s djecom ili rehabilitacijom odraslih u područjima glasa, artikulacije i problema s tečnim govorom. Terapeuti mogu koristiti tehnike poput artikulacijske terapije, jezične intervencije i oralnih vježbi kako bi potaknuli razvoj govora i poboljšali oralnu svijest tijekom govora, jela i gutanja.