Konceptno programiranje je stil računalnog programiranja, također poznat kao programska paradigma, čiji je cilj ponovno stvoriti koncepte u umu programera što je bliže moguće unutar samog programa. Ideja koja stoji iza koncepta programiranja je da svaki dio koda treba nešto značiti i treba jasno predstavljati koju radnju programer želi da taj dio koda izvede. Sve, od potrebe da se slika pojavi na ekranu do želje da se prikaže poruka o pogrešci kada se događaj dogodi, smatra se konceptom. Dijelovi računalnog koda kao što je točka sa zarezom koja govori redu koda gdje treba završiti nisu koncepti jer su tu samo da pomognu funkcioniranju računala i ne predstavljaju ideje iz uma programera.
Paradigma konceptualnog programiranja nije sam programski jezik. Umjesto toga, to je metoda za procjenu drugih programskih jezika kako bi se identificirali njihovi nedostaci. Krajnji cilj je učiniti fizički računalni program što identičnim izvornoj, apstraktnoj ideji programera.
U konceptualnom programiranju programer se usredotočuje na semantiku i sintaksu. Semantika je način na koji se očekuje da se program ponaša, a sintaksa je način na koji programer zamišlja da bi trebao biti napisan. Na primjer, u Java programu kod A+B može prikazati zbrajanje između A i B. Ovaj program ima dobru sintaksu jer vrlo podsjeća na izvorni koncept zbrajanja programera. Ako, međutim, nakon izvršenja program stvori grešku pri pokušaju zbrajanja A i B, tada program ima lošu semantiku jer ne daje očekivani rezultat.
Prilikom pisanja koda na temelju tehnika programiranja koncepta, programer najprije određuje koncepte koje program treba da funkcionira. Ako bi programer stvarao virtualni kalkulator, na primjer, vjerojatno bi zamislila koncepte sposobnosti zbrajanja, oduzimanja, množenja i dijeljenja. Također bi zamislila neki način za unos podataka, kao što je korištenje tipkovnice, i način za pregled rezultata na ekranu. Te ideje čine koncepte programa. Također bi mogla razmisliti koje boje i koliko bi kalkulator trebao biti, ali to nisu koncepti jer nisu potrebni za pokretanje aplikacije.
Nakon što programer završi s mapiranjem svojih koncepata, pronalazi najbolji način da predstavi te koncepte u računalnom kodu. Ona nastoji napisati kod koji se u semantičkom i sintaksnom smislu blisko podudara s njezinom idejom. Ona može koristiti dijelove već postojećeg koda, kao što je A+B, ili izraditi vlastiti kod kako bi bolje predstavila svoje koncepte.
Od sredine 2011. XL je jedini programski jezik kreiran na temelju konceptualne paradigme programiranja. Cilj mu je stvoriti fleksibilna programska pravila i sintaksu koja odgovara načinu na koji programer razmišlja. Programerima omogućuje da se usredotoče na ono što žele stvoriti umjesto da se brinu o nekonceptualnim stavkama kao što je završetak retka koda točkom-zarezom.