Svrha boli je da nas zaštiti od nanošenja štete sebi. Kada osoba stavi ruku na vrući štednjak, obično je njegov prvi odgovor da povuče tu ruku. Osobe s urođenom neosjetljivošću na bol ne osjećaju bol. To znači da osoba s poremećajem ne smije maknuti ruku s vruće peći jer ne osjeća bol od pečenja ruke. To može dovesti do ozbiljnih problema.
Iako je potpuno neugodna, bol nas treba naučiti kloniti se opasnih predmeta ili situacija. Bol također može biti pokazatelj većeg problema u našem tijelu, kao što je rak ili slomljena kost. Osoba s urođenom neosjetljivošću na bol nikada nije osjetila bol i nikada neće. Može proći kroz cijeli život povrijeđujući sebe, a možda to nikada neće ni znati. Liječenje osoba s kongenitalnom neosjetljivošću na bol može biti teško jer mnogo puta liječnici postavljaju dijagnozu djelomično ovisno o mjestu i jačini boli.
Kongenitalna neosjetljivost na bol je poremećaj koji zahvaća dio tijela koji kontrolira prijem boli. Živci koji osjećaju bol ne mogu tu informaciju prevesti u mozak, pa osoba ne osjeća ni najmanju nelagodu. Ovo stanje je kongenitalno, što znači da je prisutno pri rođenju. Dakle, beba s urođenom neosjetljivošću na bol može biti ozbiljno povrijeđena, ali će izgledati kao sretno dijete.
Dijete s ovim stanjem je u iznimnoj opasnosti. Ako ugrizemo svoj jezik, na primjer, prestajemo ga gristi jer boli. Dijete s urođenom neosjetljivošću na bol neće stati jer ne zna da samo sebe ozljeđuje. Takvo dijete može se igrati sa štednjakom, čupati kosu, udariti se strujom ili se igrati pregrubo i naštetiti sebi jer nema negativnih podražaja koji mu govore da prestane. To može dovesti do teških problema i razornih ozljeda.
Drugi oblik kongenitalne neosjetljivosti na bol naziva se kongenitalna neosjetljivost na bol s anhidrozom. Karakterizira ga to što osoba ne može osjetiti bol ili ekstremne temperature te se ne može znojiti. Takva osoba možda ne zna da joj je prevruće ili prehladno. Osim toga, a da se ne može znojiti, osoba ne može pravilno regulirati svoju tjelesnu temperaturu. Nema znojenja znači da se tijelo ne može pravilno ohladiti, a osoba bi se mogla pregrijati.
Iako je urođena neosjetljivost na bol rijetka, ozbiljna je. Ljudi s ovim poremećajem obično ne žive više od 25 godina. Bez sposobnosti da iskuse bol, ljudi mogu slomiti kosti, opeći se ili dobiti ozbiljne bolesti, a da uopće ne znaju da nešto nije u redu s njihovim tijelom. Stoga mogu razviti ozbiljne infekcije ili bolesti koje su se mogle izbjeći da su ranije potražili liječničku pomoć.