Konstriktivni perikarditis je kronično stanje koje negativno utječe na fiziologiju srčanog mišića. Liječenje ove teške manifestacije perikarditisa u potpunosti ovisi o simptomima i može zahtijevati hospitalizaciju i kirurško uklanjanje zahvaćenog perikarda ili vrećice koja okružuje srčani mišić. Komplikacije povezane s konstriktivnim perikarditisom mogu uključivati trajno oštećenje i narušenu funkcionalnost srčanog mišića.
Perikarditis je upalno stanje koje zahvaća tanku vrećicu koja okružuje srčani mišić, poznatu kao perikard. Konstriktivni perikarditis karakterizira kronična upala koja uzrokuje ukrućenje i zadebljanje srčane membranske vrećice. Kako se tonus i fleksibilnost srčanog mišića smanjuju ožiljcima, njegova sposobnost pravilnog funkcioniranja je također narušena i na kraju izgubljena. Krv se ne pumpa u dovoljnoj mjeri kroz srčani mišić i, kao posljedica poremećene funkcije, počinje se nakupljati s tekućinom oko srca.
Postoji nekoliko situacija i stanja koji mogu doprinijeti razvoju konstriktivnog perikarditisa. Smatra se da pojedinci koji su zadobili ozljedu prsnog koša imaju povećanu šansu za razvoj kronične upale. Prisutnost određenih autoimunih poremećaja, kao što je lupus, također može uzrokovati da određene osobe postanu simptomatske. Oni koji su pretrpjeli srčani udar, posebno višestruki, također se smatraju osjetljivijim na razvoj ovog oblika perikarditisa.
Dijagnoza konstriktivnog perikarditisa općenito se postavlja nakon fizičkog pregleda i niza dijagnostičkih testova. Slikovni testovi, uključujući RTG prsnog koša i ehokardiogram, mogu se provesti kako bi se procijenila fizička prezentacija srca i nakupljanje tekućine. Srčana kateterizacija se također može izvesti kako bi se procijenila sposobnost srca da se savija i funkcionira. Dodatna ispitivanja mogu uključivati krvne pretrage i magnetsku rezonancu srca (MRI) za procjenu tekućine perikarda, razine C reaktivnog proteina i otkrivanje bilo kakvog zadebljanja perikarda.
Kronične manifestacije perikarditisa općenito su prisutne sa simptomima koji traju dulje od šest mjeseci. Osim nedostatka zraka, nakupljanje tekućine oko srca može izazvati niz znakova i simptoma. Neki pojedinci mogu osjetiti letargiju i slabost, oticanje ekstremiteta i groznicu. Nije neuobičajeno da osoba s konstriktivnim perikarditisom također razvije izraženo zadržavanje tekućine i oštru bol u prsima. Prekomjerno nakupljanje tekućine stvara pritisak na srčani mišić, dodatno narušavajući njegovu sposobnost funkcioniranja.
Liječenje konstriktivnog perikarditisa općenito uključuje primjenu diuretika za ispiranje viška tekućine iz tijela. Također se mogu propisati dodatni lijekovi za smanjenje upale i vraćanje pravilnog srčanog ritma. Uz lijekove, većina osoba doživljava poboljšanje simptoma. Neki prikazi konstriktivnog perikarditisa mogu zahtijevati perikardiektomiju kako bi se uklonilo zadebljano perikardno tkivo, djelomično ili u cijelosti. Izvedena u općoj anesteziji, perikardiektomija nosi rizik od postoperativnih komplikacija, uključujući infekciju, prekomjerno krvarenje i rupturu reza.