Konstruktivizam je obrazovna teorija izgrađena oko ideje da osoba, osobito kao dijete, uči novo gradivo konstruirajući svoju ideju o svijetu, a zatim dodaje ili mijenja ovaj pogled kako bi nastavila učiti. Ovo nije posebna pedagogija, odnosno nastavna metoda, ali je utjecala na niz specifičnih pedagoških pokreta i metoda poučavanja u učionicama i domovima. Kritičari konstruktivizma tvrde da su procesi asimilacije i akomodacije vrijedni samo ako već postoji jaka baza znanja.
Vodeća osoba konstruktivizma bio je švicarski filozof po imenu Jean Piaget. Piaget je uspostavio osnovno načelo konstruktivizma, a to je da se znanje ne stječe jednostavno, već se konstruira u umu osobe tijekom procesa učenja. To se postiže kroz dvije metode, koje se nazivaju asimilacija i akomodacija. Asimilacija je proces kojim osoba ugrađuje nove informacije u postojeću bazu znanja koju posjeduje.
To se čini vrlo jednostavno u situacijama učenja tijekom kojih je materijal nov, ali ne nužno revolucionaran za osobu koja ga uči. Na primjer, osoba koja uči o određenim vrstama pasa može jednostavno asimilirati nove ideje o vrstama pasa u postojeći okvir svog znanja o psima. Akomodacija se, s druge strane, bavi ugradnjom novih znanja koja mijenjaju postojeće znanje osobe.
Osnovne jedinice znanja koje osoba poznaje obično se nazivaju shemama, s različitom shemom koja diktira različite stvari koje osoba razumije. Ako se netko susreće sa psima cijeli svoj život, on ili ona imaju podsvjesno razumijevanje što je pas, shemu “pasa”. Teorije konstruktivizma navode da ako ta osoba tada prvi put susreće mačku, ona ili ona će ili smatrati mačku novom vrstom psa, asimilirajući znanje u postojeće sheme, ili će stvoriti novu shemu kako bi mačku uspostavio kao zasebna vrsta stvorenja, prilagođavajući svoju postojeću bazu znanja novim informacijama.
Te su ideje dovele do brojnih različitih pedagoških pristupa podučavanju kao što su „konstruktivizam“ i „vođena pouka“. U ovim pristupima, instruktor često djeluje više kao fasilitator nego učitelj, radeći na tome da pomogne učenicima da usmjere učenike prema otkrićima i da sami konstruiraju znanje. Kritičari konstruktivizma tvrde da to često služi za smanjenje važnosti instruktora u učionici, te da učenici zahtijevaju odgovarajuće vodstvo kako bi došli do točnog razumijevanja predmeta kao što su matematika i prirodoslovlje. Iako je to zabrinjavajuće, mnogi učitelji nastoje pronaći ravnotežu pomoću koje mogu prezentirati i podučavati nove ideje, istovremeno usmjeravajući učenike da pronađu vlastita sredstva za razumijevanje i izgradnju znanja.