Kontaktni proces je metoda za industrijsku proizvodnju sumporne kiseline. To je industrijski standard za proizvodnju ove kemikalije u čistoći i volumenu potrebnim za primjene u proizvodnji, od baterija do proizvodnje gnojiva. Korištenje ovog procesa datira od sredine 1800-ih, kada su ga britanski kemičari prvi razvili kako bi zadovoljili potrebe rastuće industrijske revolucije. Nakon proizvodnje u kemijskoj tvornici, sumporna kiselina je spremna za otpremu proizvođačima i drugim objektima.
Postoje četiri faze u proizvodnji sumporne kiseline s kontaktnim postupkom. Prvi uključuje proizvodnju sumporovog dioksida, često izgaranjem u okruženju s visokim sadržajem kisika. U drugom koraku dodaje se više kisika zajedno s vanadijevim oksidom, koji djeluje kao katalizator za stvaranje sumporovog trioksida u sljedećem koraku. Time se stvara spoj poznat kao oleum koji se može pomiješati s vodom kako bi se u završnom koraku stvorila sumporna kiselina.
Tvrtke mogu koristiti ovaj proces za proizvodnju vrlo velikih količina sumporne kiseline. Tehničari strogo kontroliraju uvjete kako bi kemikalija bila što čistija. Kontaminacija može utjecati na proces kontakta ili stvoriti probleme s gotovom kemikalijom. U svrhu kontrole kvalitete, tvrtka može povremeno uzimati uzorke iz serija sumporne kiseline i testirati ih kako bi potvrdila da su bez zagađivača i spremni za uporabu. Objekti mogu proizvoditi mješavinu kemikalija i važno je sve ih održavati u visokom stanju čistoće.
Ova kemikalija može biti opasna. Tehničari moraju biti oprezni tijekom procesa kontakta i moraju pažljivo pakirati gotovu sumpornu kiselinu kako bi izbjegli ozljede. Oni koriste nereaktivne spremnike kako bi ograničili rizik od problema tijekom obrade i otpreme, te kako bi osigurali da kemikalija stigne netaknuta na krajnje odredište. Za vrlo velike pošiljke, tvrtke mogu puniti kamione cisterne ili vagone i koristiti ih za prijevoz gotove sumporne kiseline.
Osnove procesa kontakta ostaju dosljedne, ali svaka tvornica može malo prilagoditi proces. Moguće je koristiti različite katalizatore, a postoji nekoliko načina za proizvodnju početnog sumporovog dioksida. Tvrtke također moraju razmotriti pitanja poput potencijala onečišćenja. Nenamjerno ispuštanje kemikalija tijekom ovog procesa moglo bi rezultirati plaćanjem kazni ili troškova čišćenja, ili izlaganjem tužbama od strane građana koji su ozlijeđeni kemikalijama. Mjere poput filtriranja otpadnih voda i stroge kontrole proizvodnih pogona pomažu u ograničavanju onečišćenja i održavanju sigurnosti okolnih zajednica.