Kontralto je rijedak slučaj ženskog pjevačkog glasa dubljeg zvuka. Klasične pjevačice ovog vokalnog raspona najčešće su kategorizirane pod nazivom mezzosopran jer se nalazi između mezzosopranistica i tenora. Muški klasični pjevači koji imaju sličan raspon nazivaju se kontratenori.
Počeci kontralta sežu u 1400-te i grane se od muškog kontratenora. U Europi 1400-ih, kontratenor je bio podijeljen u dvije različite kategorije. Contratenor altus i contratenor bassus bili su latinski izrazi za jednog pjevača koji pjeva visoko, a drugog nisko.
U Engleskoj su ti izrazi promijenjeni u “kontratenor” tijekom 16. i 17. stoljeća. U Italiji je, međutim, izraz promijenjen u “contralto”. Muškarci su bili jedini spol koji je smio pjevati u crkvama tog doba, pa se izraz “contralto” odnosio samo na njih.
U kasnijim stoljećima ženski kontralto je nastao kada su crkve ukinule ograničenja za sudjelovanje žena. Žene su zamijenile isključivo muške falsete koji su obično bili označeni kao “castratos”, ili dječaci kastrirani prije puberteta. Izraz “contralto” tada je postao rezerviran isključivo za žene.
Općenito se smatra da žene koje imaju ovaj vokalni raspon posjeduju neobičnu glasovnu kvalitetu. Mnogi od njih stvaraju jedinstveni tembar u srednjim registrima i imaju oštrije gornje registre. Neki učitelji vokala, zbog poteškoća u prepoznavanju kontralta, ponekad ih natjeraju da pjevaju previsoko, stvarajući tako mogućnost ozljede glasa.
Određeni vokalni izazovi su nedostatak rezonancije u stvaranju savršene tonske boje. To je zbog stezanja jezika. Mnogi kontralti imaju tendenciju pretjeranog pjevanja u srednjem registru zbog ekstremnog pritiska daha. Vokalne lekcije koje podučavaju pravilnu tehniku disanja i postavljanje jezika mogu pomoći pjevačima da izbjegnu ove sklonosti.
U operi se kontralti dijele u tri vokalne kategorije. Koloraturni kontralto ima lagan glas s velikom agilnošću i vrlo je rijedak. Lirski kontralto je češći i nešto je ispod sposobnosti kolorature. Dramski kontralti imaju najdublje glasove s teškim tonovima, a rijetki su kao i kolorature.
Jedna poznata operna pjevačica s kontraltskim glasom bila je legendarna operna pjevačica Marian Anderson. Još jedna na početku 20. stoljeća bila je austrijska operna zvijezda Ernestine Schumann-Heink. Neki od najpopularnijih pop i jazz pjevača svih vremena bili su i jesu kontralti unatoč tome što nisu imali službenu oznaku vokalnog raspona. Judy Garland, Karen Carpenter, Nina Simone, Alicia Keys, Adele i Lady Gaga neke su od pokojnih i živih pjevačica koje posjeduju ovaj proganjajući, neobičan glas.