Kontrola zaliha je upravljanje zalihama u različitim fazama proizvodnog procesa, od sirovina do gotovih proizvoda. Dobra kontrola će smanjiti troškove uz zadovoljavanje kupaca, dok loša kontrola može dovesti do prekoračenja troškova i pritužbi kupaca. Mnoge tvrtke koriste softver za kontrolu zaliha kako bi pojednostavile proces i učinile ga učinkovitijim. Osoblje na terenu i dalje je potrebno za ručnu provjeru broja zaliha, obavljanje inspekcija i rješavanje problema kada se pojave.
Jedan aspekt kontrole zaliha uključuje naručivanje zaliha. Za proizvođače to uključuje razne sirovine, dok trgovci na veliko i malo moraju naručiti gotovu robu. Cilj je imati dovoljno zaliha pri ruci za ispunjavanje narudžbi, bez viška. Skladištenje zaliha je skupo i može postati vrlo skupo kada su velike količine materijala u skladištu. Također postoji rizik da zalihe mogu isteći ili zastarjeti prije nego što se mogu premjestiti ako tvrtka naruči previše.
Upravljanje zalihama na raspolaganju kroz tehnike poput rotacije zaliha također je dio kontrole zaliha. Tvrtke obično prvo koriste najstarije artikle kako bi sve zalihe bile što nove. Tvrtka će možda morati osigurati kontrolu klime i druge mjere za zaštitu zaliha dok ne napusti gradilište, a sve je to dio kontrolnog sustava. Za tvrtke koje rukuju živim organizmima, briga o zalihama također će uključivati osiguravanje hrane i vode te provjeru zdravlja. Ostale zalihe poput opasnih kemikalija ili streljiva možda će se morati osigurati iz sigurnosnih razloga.
Kako zalihe odlaze, sustavi kontrole zaliha ih prate i prikupljaju informacije koje mogu kasnije biti korisne. Tvrtke mogu brzo odrediti koji se artikli najbrže kreću i koristit će te podatke kako bi odlučili koliko će naručiti u budućnosti. Ove informacije također se unose u izvješća o prodaji i predviđanja, budući da kretanje zaliha pruža važne informacije o tome što tvrtka prodaje. Također može biti korisno za podnošenje poreznih i drugih financijskih izvještaja, kada se zalihe na raspolaganju moraju prijaviti zajedno s ostalom imovinom i obvezama.
Za točnu kontrolu zaliha potrebno je znati što je zapravo pri ruci. Osim elektroničkog praćenja zaliha, tvrtke također mogu održavati povremene ručne popise zaliha kako bi fizički locirali sve što je na zalihama i osiguralo da se stvarni brojevi podudaraju s onima zabilježenim na računalu. Ako to ne urade, potrebna je istraga kako bi se utvrdilo zašto ne. Zalihe su možda zagubljene, izgubljene, ukradene ili nepropisno evidentirane. Česte nedosljednosti znak su loše kontrole zaliha i ukazuju na potrebu boljeg osiguranja pogona ili obuke radnika.