Kontrola putovnica, ponekad poznata i kao granična kontrola, obično se nalazi u zračnim lukama, morskim lukama i drugim mjestima gdje putnici mogu ući ili izaći iz zemlje. Zaposlenici vladinog odjela za imigraciju poznatog kao službenici za kontrolu putovnica pregledavaju putne isprave koje su predočili građani, stanovnici i drugi putnici kako bi utvrdili imaju li pravo ući u zemlju. Ponegdje granična kontrola djeluje i u polazištima zračnih i morskih luka kako bi se osiguralo da i oni koji napuštaju zemlju imaju odgovarajuću dokumentaciju. Taj se proces može značajno razlikovati od zemlje do zemlje, tako da općenito treba putnicima da se upoznaju s praksama zemalja koje će posjetiti.
Gotovo sve zemlje imaju stroge propise u pogledu dopuštanja nedržavljanima ulaska na njihove granice. Primarni način za to je pregled putovnica i ulaznih dokumenata putnika. U zračnim lukama ili morskim lukama putnici će se obično sastati s agentima granične kontrole u određenom području zgrade. Uobičajena postavka je da se putnici koji su državljani ili stalni stanovnici neke zemlje obrađuju u posebnom dijelu kontrole putovnica od nedržavljana.
Kada građani neke zemlje prolaze kroz graničnu kontrolu, od njih će se obično tražiti da predoče svoje putovnice, kao i sve imigracijske dokumente koje država zahtijeva. Ovim dokumentima se od građanina može tražiti podatak o tome kamo je putovao i svrsi putovanja. Agenti za kontrolu putovnica mogu postavljati slična pitanja i tijekom ulaznog intervjua. U nekim zemljama građani se možda mogu registrirati za posebne programe koji im omogućuju brži prolazak kroz kontrolu putovnica tako da se prethodno podvrgnu provjeri prošlosti i zatim skeniraju svoje putovnice putem kioska postavljenih u području granične kontrole.
Nedržavljani će obično prolaziti kroz rigorozniji proces kontrole putovnica. Ako je nedržavljaninu potrebna viza za ulazak u zemlju, agent granične kontrole obično će pregledati vizu i može tražiti dodatnu dokumentaciju, kao što su pisma iz škola koja podržavaju studentske vize. Nedržavljanka može biti podvrgnuta dodatnom ispitivanju o razlozima za posjetu zemlji, uključujući koliko dugo planira ostati i je li se pobrinula za smještaj, a može se tražiti i dokaz da ima dovoljno novca da se brine o sebi dok je u zemlja. Agenti granične kontrole također mogu zatražiti povratnu kartu kako bi utvrdili da se putnik namjerava vratiti u vlastitu zemlju nakon svog trenutnog putovanja.