Kontrola stanovništva, ili točnije kontrola ljudske populacije, pojam je koji se obično odnosi na različite državne programe i politike kojima je cilj usporiti rast stanovništva neke zemlje. Uobičajene metode kontrole stanovništva koje se primjenjuju u raznim zemljama mogu uključivati ograničavanje broja djece koja svaka obitelj smije imati, prisilne sterilizacije, povećanu dostupnost kontracepcijskih sredstava i edukaciju o metodama kontrole rađanja. Poticanje emigracije i ograničavanje imigracije drugi su načini da zemlja uspori rast stanovništva. Razlog za pokušaj obuzdavanja rasta stanovništva ovim metodama obično je strah od sadašnje ili buduće prenaseljenosti, za koju se smatra da vodi do gladi i siromaštva. Mnogi vjeruju da prenaseljenost i na globalnoj razini iu određenoj zemlji može dovesti do ekoloških i gospodarskih problema ako ima više ljudi nego što se može izdržati raspoloživim resursima.
Neke metode kontrole stanovništva oslanjaju se na dobrovoljno sudjelovanje, na primjer nudeći ekonomske poticaje onima koji odluče imati manje djece, ili nudeći besplatne sterilizacije ili lako dobivenu kontrolu rađanja. Druge vladine politike mogu biti kaznene, uključujući novčane kazne ili druge oblike kažnjavanja ako obitelj ima više djece od dopuštenog. Kaznene mjere također mogu uključivati prisiljavanje trudnica na pobačaj ili prisiljavanje muškaraca i žena na sterilizaciju. Takvi nedobrovoljni oblici kontrole stanovništva su kontroverzni, mnogi smatraju da krše ljudska prava i obično nisu dio službene politike ni u jednoj zemlji.
Kineska politika jednog djeteta jedan je od najpoznatijih nacionalnih programa kontrole stanovništva. Uključuje novčane kazne za obitelji koje imaju više od jednog djeteta, posebno u urbanim sredinama, te ekonomske poticaje onima koji imaju samo jedno dijete. Kineska vlada vjeruje da je ova politika uspjela smanjiti rast stanovništva te je pomogla da se omogući trenutni gospodarski rast zemlje. U Indiji su se vladine politike usredotočile na povećanje upotrebe kontracepcijskih sredstava, a javne kampanje promovirale su ideju da svaka obitelj nema više od dvoje djece. Stopa rasta stanovništva u Indiji je opala, ali ne tako dramatično kao u Kini.
Neki znanstvenici tvrde da je kontrola svjetske populacije ključna za dugoročni opstanak čovječanstva, ekonomski i ekološki. Vjeruju da će čovječanstvo iscrpiti Zemljine resurse ako se globalna populacija nastavi povećavati. Drugi znanstvenici smatraju da su strahovi od globalne prenaseljenosti prenaglašeni, te da rast stanovništva ne mora biti štetan za okoliš ili gospodarstvo.