Kontrolno mišljenje je opis obrazloženja koje koristi sud pri donošenju svoje presude. Općenito govoreći, to je mišljenje većine sudaca suda u datoj odluci. Postoje okolnosti u kojima ne postoji jasna većina za mišljenje suda, pa se prvo mišljenje navedeno u odluci smatra kontrolnim mišljenjem u predmetu.
Obično jedan sudac napiše mišljenje suda. Kada je ovaj sudac član vijeća, različiti suci odlučuju o mišljenju na koje će staviti svoja imena. Suci koji se pridružuju mišljenju određuju slažu li se s obrazloženjem sadržanim u mišljenju ili se slažu samo s mišljenjem u rezultatu. Svaki sudac će potpisati mišljenje samo kada se slaže s cjelokupnim mišljenjem. Mišljenje koje dobije većina članova vijeća kao potpisnika bit će kontrolno mišljenje za taj slučaj.
Kada se sudac ili suci slažu samo s rezultatom određenog mišljenja, ti suci mogu odlučiti da se udruže kako bi napisali zasebno suglasno mišljenje. Suglasno mišljenje nema istu težinu kao mišljenje većine, ali se može citirati kako bi se sud uvjerio u određenoj točki. Suci mogu odlučiti da ne napišu mišljenje. U takvim okolnostima, ti suci koji su suglasni mogu naznačiti da se slažu s mišljenjem samo tako što će to napisati uz mišljenje većine i potpisati svoja imena.
Kontrolno mišljenje razlikuje se od izdvojenog mišljenja po tome što je suprotno mišljenje mišljenje manjine sudaca koji sjede u vijeću. Kontrolno mišljenje govori o obrazloženju većine sudaca koji sjede u vijeću. Nesložna manjina ne slaže se s mišljenjem većine. Ova manjina se ne slaže s rezultatom kontrolnog mišljenja, dok se suglasno mišljenje slaže s kontrolnim mišljenjem.
Različiti sudovi koriste nekoliko drugih oblika mišljenja kako bi izrazili obrazloženje korišteno u donošenju sudske odluke. Kada ne postoji jasna većina za grupu mišljenja u predmetu, mišljenja se nazivaju mnoštvom mišljenja. Ova mišljenja možda neće dobro poslužiti stranci kada se koriste kao presedan u budućem slučaju, jer sud nije imao jasno obrazloženje zašto je donio odluku. Kontrolno mišljenje ima veću vrijednost kod suda kada se koristi za objašnjenje stajališta u predmetu.