Kelacijska terapija je legitiman i učinkovit tretman za trovanje teškim metalima, posebice trovanja olovom, živom i arsenom. Etilendiamintetraoctena kiselina ili EDTA je kelat koji se koristi za liječenje trovanja olovom. Kontroverze oko EDTA kelacijske terapije proizlaze iz tvrdnji da se ona također može koristiti za liječenje određenih drugih stanja ili bolesti unatoč činjenici da Uprava za hranu i lijekove Sjedinjenih Država (FDA) navodi da su te tvrdnje neutemeljene i da ih nije odobrila.
U kelacijskoj terapiji pacijentu se daje kelirajuće sredstvo koje se veže za teške metale u krvotoku. Kada dođe do spajanja, teški metal postaje topiv u vodi, što mu omogućuje da se lako izluči iz tijela. Upotreba kelacijskog tretmana teških metala započela je tijekom Prvog svjetskog rata, kada je korištena za čišćenje plina na bazi arsena iz sustava. Trenutačna uporaba uključuje i liječenje plutonijem, uranom i željezom.
Sintetička aminokiselina, EDTA, uvedena je nakon Drugog svjetskog rata za liječenje trovanja olovom kod onih koji su prefarbavali trupove brodova. Ovaj kelatni agens ostaje u uobičajenoj upotrebi za liječenje trovanja olovom, iako se za liječenje ove vrste trovanja teškim metalima preporučuju i drugi kelati, uključujući dimerkaptosukcinsku kiselinu (DMSA) i alfa lipoičnu kiselinu (ALA), od kojih svi uzrokuju manje nuspojava od prethodno razvijeni agensi. Međutim, nedavno je došlo do kontroverzi oko EDTA kelacijske terapije za druge namjene od one za koju je razvijena.
Kontroverze oko EDTA kelacijske terapije uglavnom proizlaze iz tvrdnji da se može koristiti za liječenje ateroskleroze ili otvrdnuća arterija, prekursora srčanih bolesti. Zagovornici ove vrste kelacijske terapije tvrde da se EDTA može vezati za elemente u plaku koji uzrokuje stvrdnute arterije i nositi ga iz tijela na isti način na koji bi nosila teške metale iz krvotoka. Kontroverze oko EDTA kelacijske terapije pojačane su činjenicom da US Food and Drug Administration navodi da nema pouzdanih dokaza da EDTA kelacijska terapija djeluje u liječenju ateroskleroze, pa FDA nije izdala odobrenje za liječenje.
Drugi element kontroverze oko EDTA kelacijske terapije je njezina upotreba za liječenje navodnog trovanja živom. Oni koji koriste ovu terapiju tvrde da se živa iz zubnog amalgama, koja se koristi za srebrne plombe, apsorbira u sustav, uzrokujući dugotrajno nakupljanje elementa. Također navode korištenje žive kao konzervansa u raznim vrstama cijepljenja djece. Prisutnost žive u sustavu tada se okrivljuje za brojne probleme, uključujući autizam. Unatoč stalnim dokazima FDA i drugih organizacija da su ove tvrdnje neistinite, kontroverze oko EDTA kelacijske terapije se nastavljaju.