Što je konvencija nad konfiguracijom?

Konvencija nad konfiguracijom je filozofija računalnog programiranja koja obično olakšava programerima dizajniranje tablica i elemenata na temelju naziva klase. Kada se koristi konvencija nad konfiguracijom, samo elementi koji se protive nazivu osnovne klase moraju biti upisani u kodiranje. Općenito je potrebno manje kodiranja uz ovu filozofiju, a općenito ima manje pravopisnih pogrešaka. Još jedna prednost je što je konfiguracijska datoteka koja pohranjuje sve nazive klasa općenito manja, što povećava brzinu i stabilnost kodiranja.

U filozofiji konvencije nad konfiguracijom, može postojati jedna ili više glavnih klasa koje se koriste u programu, s podelementima ispod njih. Na primjer, program namijenjen zbrajanju inventara može imati klasu pod nazivom “Inventar”. Pod ovom klasom mogu postojati tablice i elementi koji imaju isti naziv, ali su različiti zbog svoje funkcije. Ova razlika znači da programer obično ne mora smisliti jedinstvene ili različite nazive za svaki element, što može potrajati i može biti teško kada postoji mnogo sličnih elemenata.

Iako je korištenje istog naziva klase za svaki element najvažnije u konvenciji u odnosu na konfiguraciju, postoje slučajevi kada će programer htjeti ili trebati da element ima drugačije ime. To se može koristiti za daljnje razlikovanje elementa ili iz raznih drugih razloga. U ovoj filozofiji, samo elementi koji nisu imenovani prema glavnoj klasi moraju biti upisani u programiranje; pretpostavlja se da je sve ostalo nazvano po glavnoj klasi.

Što se tiče kodiranja, konvencija nad konfiguracijom često znači da će općenito biti potrebno manje programiranja, jer imena ne moraju biti kodirani. Također je obično manje problema s pravopisnim pogreškama, kao što je pogrešno imenovanje elementa, jer je potrebno manje imena sveukupno. Oboje olakšava programeru izradu softvera.

Funkcionalnost je također poboljšana s konvencijom u odnosu na konfiguraciju zbog manjeg otiska konfiguracijske datoteke. Kad god se naziv klase ili elementa stavi u programiranje, on se također pohranjuje u konfiguracijskoj datoteci tako da može povezati sve elemente. Velika konfiguracijska datoteka često dovodi do tromog i nestalnog programa, jer postoji mnogo elemenata koje treba uzeti u obzir. Ako je datoteka mala, nema razloga za brigu i softver je općenito bolji.