Konvergentno mišljenje je stil mišljenja koji pokušava razmotriti sve dostupne informacije i doći do najboljeg mogućeg odgovora. Većina razmišljanja koje se zahtijeva u školama je konvergentno, budući da škole zahtijevaju od učenika da prikupljaju i pamte informacije te u skladu s tim donose logične odluke i odgovore. Konvergentno razmišljanje nije, općenito govoreći, osobito kreativno i najbolje se koristi kada postoji jedan točan odgovor i može se otkriti na temelju analize dostupnih pohranjenih informacija. Za razliku od konvergentnog stila mišljenja je divergentno mišljenje, koje je kreativnije i koje često uključuje više mogućih rješenja problema.
JP Guilford je prvi predložio koncepte divergentnog i konvergentnog mišljenja na temelju svojih studija o tome kako različiti ljudi reagiraju na različite vrste problema. Guilford je bio američki psiholog koji je proveo opsežna istraživanja u području ljudske inteligencije i rješavanja problema. On je primijetio da većina ljudi preferira ili divergentno ili konvergentno razmišljanje, umjesto da koristi ravnomjernu mješavinu ta dva tipa. Drugi psiholozi su primijetili da većina ljudi preferira konvergentno razmišljanje, budući da moderno školovanje tjera učenike da traže najbolje moguće odgovore umjesto da traže različite, kreativne odgovore.
Konvergentno mišljenje ima snažan naglasak na brzini, točnosti i logici. Doći do najboljeg, najlogičnijeg odgovora u najkraćem mogućem vremenu obično je primarni cilj konvergentnog mislioca. Konvergentni mislilac obično pokušava akumulirati znanje koje se može primijeniti u budućim situacijama. Također će raditi na učenju strategija i tehnika koje se mogu učinkovito replicirati za rješavanje sličnih problema. Prethodno stečene informacije i logički proces razmišljanja bitni su za konvergentnog mislioca, budući da on obično nije vješt u kreativnom rješavanju subjektivnih ili nepoznatih tipova problema.
To je u izravnoj suprotnosti s divergentnim razmišljanjem, koje je više zainteresirano za promatranje problema iz različitih kutova i otkrivanje nekoliko različitih mogućih rješenja za problem. Divergentno razmišljanje često se usredotočuje na izvlačenje informacija i znanja iz različitih disciplina i korištenje tog znanja za pronalaženje nekoliko različitih kutova iz kojih se može promatrati problem. Divergentni mislioci su često više zabrinuti od konvergentnih mislilaca primjenom svog znanja kako bi shvatili svijet i svoje mjesto u njemu. Divergentni mislilac sklon je izvrsnosti u otvorenim problemima s raznim mogućim rješenjima, te će biti domišljatiji, iako manje sklon logici, od konvergentnog mislioca.