Konzervativno ulaganje je ono u kojem se rizici smatraju minimalnim. Za ovu vrstu3 ulaganja općenito su također niske. Iako može biti nekih dobitaka, oni često jedva pokrivaju bilo kakvo povećanje troškova života. Konzervativna ulaganja uključuju državne obveznice štednje, ulaganja na tržištu novca i neke vrste računa za umirovljenje. Opći cilj svake konzervativne strategije ulaganja je zaštititi novac koji je već na raspolaganju, ali i omogućiti mogući povrat ulaganja.
Najčešći oblik konzervativnog ulaganja poznat je kao tržište novca. U ovom slučaju, tržište služi kao mjesto gdje investitori mogu kupiti dionice kao što su trezorski zapisi, potvrde o depozitu i druga relativno sigurna ulaganja. Neki od njih mogu čak biti pokriveni policom osiguranja, koja će barem zaštititi glavnicu.
Još jedno konzervativno ulaganje je korištenje obveznica štednje savezne vlade, koje se mogu kupiti izravno. Savezna vlada jamči za te obveznice sve dok vlada postoji; strategija je zdrava i investicija će dobiti skroman zajamčeni povrat. Istodobno, ove obveznice također imaju nisku kamatnu stopu, u rasponu od bez kamate do nekoliko postotnih bodova.
Iako je nešto rizičnije, plemeniti metali također mogu biti konzervativna strategija ulaganja. Zlato i srebro obično ostaju vrlo stabilni tijekom vremena, pružajući tako sigurno utočište za imovinu. Ovo je posebno dobra strategija ako ulagač živi u zemlji koja dugoročno možda neće biti financijski solventna ili ima valutu. Ulaganje u plemenite metale u potpunosti čini relativnu vrijednost valute zemlje nevažnom. Jedan inherentni rizik ove strategije je taj da su plemeniti metali, obično u obliku ili kovanica ili poluga, osjetljivi na krađu.
Druge vrste obveznica, kao što su municipalne, pa čak i korporativne obveznice, također mogu biti konzervativna strategija ulaganja, ali su rizičnije od prethodno spomenutih proizvoda. Također imaju potencijal ponuditi veći povrat ulaganja. Ove obveznice se ocjenjuju na temelju uočenog rizika. Što je rizik manji, manji će biti i prinos.
Oni koji su zainteresirani za konzervativne strategije ulaganja trebali bi razgovarati s financijskim planerom. Te bi osobe trebale biti u mogućnosti preporučiti niz opcija i savjetovati investitora u odabiru one koja se smatra najpovoljnijom za njegovu ili njezinu situaciju. Iako su savjeti koje ovi planeri mogu dati razumni, konačnu odluku donosi pojedini investitor.