Koordinirano upravljanje značenjem teorija je koju su razvili Vernon Cronen i Barnett Pearce. Teorija nastoji objasniti vrste interakcija koje se javljaju među ljudima tijekom procesa društvene interakcije komunikacije. Konkretno, teorija koordiniranog upravljanja značenjem navodi da ljudi izvode ili izvlače vlastito razumijevanje razgovora u odnosu na društvenu stvarnost koju percipiraju. Glavna svrha primjene ovog koncepta je pomoći ljudima da razumiju situaciju kako bi shvatili kako odgovoriti.
Ova teorija temelji se na mišljenju da će oni koji su uključeni u društvenu interakciju odlučiti kako će odgovoriti na situaciju na temelju svoje percepcije o značenju njihove interakcije. Jedna od percepcija povezanih s koordiniranim upravljanjem značenjem su podaci koji se percipiraju putem vida i zvuka. Dvije osobe u društvenoj situaciji prvo će se vidjeti, a zatim se procijeniti. Oni će također čuti zvuk međusobnog glasa i zatim obraditi podatke iz dva načina senzornog unosa. Senzorni unos iz vida mogao bi uključivati način odijevanja, etničku pripadnost, visinu i boju kose druge osobe. Senzorni audio ulaz mogao bi uključivati stvari poput naglaska, visine tona i tona povezane s glasom druge osobe.
Sljedeći korak je obraditi ono što druga osoba govori kako bi se razumjelo što ona ili ona pokušava komunicirati. To se može učiniti zajedno s načinom prezentacije ili komunikacijskim stilom govornika. Na primjer, dvije osobe mogle bi reći istu stvar na različite efekte zbog načina prezentacije govora. Jedna bi osoba mogla zvučati sigurnije i uvjerljivije, dok bi druga mogla zvučati nesigurno i bojažljivo. To može utjecati na način na koji će slušatelj percipirati ono što osoba pokušava reći. Vjerojatnije je da će slušatelj vjerovati u ono što govori samouvjereniji govornik nego u ono što govori mucavi i bojažljivi govornik.
Okolina je također dio društvene interakcije koja utječe na način na koji ljudi percipiraju međusobnu komunikaciju. Na primjer, razgovor u uredu tijekom poslovnog sastanka imat će drugačiji kontekst od razgovora između muža i žene koji se vodi u njihovoj spavaćoj sobi. Kao takva, percepcija iza bilo koje društvene interakcije u bilo kojem okruženju imat će različito značenje za one koji su uključeni.
Profesionalci poput posrednika i arbitara čija je odgovornost pokušati riješiti sporove između stranaka mogu se osloniti na temeljna načela koordiniranog upravljanja značenjem kako bi im pomogli u učinkovitijem rješavanju sporova. Takvi stručnjaci znaju da čimbenici poput mjesta arbitraže ili posredovanja, te vizualne ili audio senzorne percepcije mogu utjecati na ishod spora. Na primjer, u posredovanju između otuđenog para koji pokušava riješiti pitanja starateljstva nad djecom, iskusni posrednici pokušat će uvjeriti muža da izostavi svoju ljubavnicu na sastancima posredovanja jer će njezina percepcija zapaliti otuđenu ženu i poremetiti posredovanje postupak.