Korijen šljunka, također poznat kao korov Joe Pye, korijen bubrega ili po svom znanstvenom nazivu Eutrochium purpureum, višegodišnja je cvjetnica. Njegovo izvorno stanište nalazi se u istočnim i središnjim područjima Sjeverne Amerike. Korijen šljunka povijesno su američki Indijanci koristili za liječenje raznih bolesti, posebno tifusa, bakterijske bolesti koju prenose uši i drugi paraziti. U moderno doba, korijenje biljke koristi se u biljnoj medicini za liječenje niza zdravstvenih stanja. Ova se biljka najčešće koristi zbog svojih diuretičkih svojstava, što znači da potiče učestalo mokrenje i potiče zdravlje mokraćnih puteva.
Biljke su obično prilično visoke, oko 5 do 8 stopa (1.5 do 2.5 metara) u visinu i rastu u uskim grozdovima. Imaju čvrste, okomite stabljike prekrivene naboranim, zelenim listovima ovalnog oblika. Cvjetovi šljunčanog korijena su mali, šiljasti i ljubičaste ili ružičaste boje. Cvjetovi također rastu u grozdovima i obično cvjetaju krajem ljeta ili početkom jeseni.
Moderni travari mogu koristiti korijen šljunka za liječenje raznih stanja, od kojih je većina povezana sa zdravljem urinarnog trakta. Biljka je učinkovita u prevenciji ili liječenju kamenaca u bubrezima i mokraćnom mjehuru. Zapravo, uobičajeno ime biljke potječe od njezine učinkovitosti u liječenju bubrežnih kamenaca, koji se ponekad nazivaju “šljunkom”. Ostala stanja koja se mogu liječiti ili ublažiti korijenom šljunka uključuju cistitis ili upalu mokraćnog mjehura i povećanje prostate. Zbog sposobnosti biljke da podupire funkciju bubrega, može biti korisna i u liječenju gihta, poremećaja koji može biti uzrokovan smanjenom funkcijom bubrega.
Istraživanja pokazuju da kemijski spoj zvan cistolin koji se nalazi u korijenu šljunka ima protuupalna svojstva. To je možda razlog zašto je biljka također učinkovita u smanjenju groznice. Također se može koristiti za ublažavanje boli uzrokovane menstrualnim grčevima.
Iako biljka ima mnogo korisnih učinaka, njezina uporaba može dovesti i do neželjenih nuspojava. Bolovi u želucu su česta nuspojava. Korištenje korijena šljunka također može dovesti do problema s jetrom. Zbog mogućnosti nuspojava, biljku ne bi smjele koristiti trudnice i dojilje te osobe čija je jetra već ugrožena. Korijen šljunka također je član obitelji astera, koji izaziva alergijske reakcije kod mnogih osoba, pa bi ga ljudi koji su alergični na ambroziju, neven ili druge biljke iz obitelji aster trebali izbjegavati.
U biljnoj medicini obično se koristi korijenje biljke, iako se i drugi dijelovi biljke također mogu koristiti s različitim rezultatima. Obično se korijenje melje i u malim dozama dodaje u vodu. Voda se zatim zakuha i napravi čaj.