Korisnički prostor je dio virtualne memorije operacijskog sustava računala (OS). Sve korisničke aplikacije, rad i programi pohranjeni su u korisničkom prostoru računala. Virtualna memorija koju koriste upravljački programi OS-a, jezgre i ekstenzije kernela pohranjene su u prostoru kernela.
Korisnik izravno utječe na to što je pohranjeno u korisničkom prostoru i kako se koristi. Prostor kernela koriste interni procesi OS-a i korisnici obično ne utječu na njega. Korisnici imaju mogućnost mijenjanja i brisanja podataka sadržanih u korisničkom prostoru.
Količina raspoloživog prostora ovisi o starosti i kvaliteti računala. Kao opće pravilo, tvrtke su sa svakim novim modelom povećale količinu dostupnog korisničkog prostora. Takva povećanja tekla su paralelno s razvojem procesora i grafičkih kartica. Veći i bolji softverski paketi i igre zahtijevali su povećanje količine korisničkog prostora. Povećanje podatkovnog prostora ne znači poboljšanu kvalitetu i performanse, kao što veće skladište ne čini proizvode sadržane u njemu boljim.
Najčešći oblik pohrane računala je memorija s slučajnim pristupom ili RAM. Ovo je oblik poluvodičke memorije i ponekad se naziva i Dynamic-RAM ili DRAM. RAM je prvi put razvijen 1950-ih i razlikovao se od ostalih metoda pohrane jer je mogao pristupiti informacijama bilo kojim redoslijedom, dok su stariji oblici imali unaprijed određen redoslijed podataka.
Podaci pohranjeni u korisničkom prostoru mogu se dalje podijeliti na privremenu i dugotrajnu pohranu. Privremene datoteke se gube kada se aplikacija zatvori ili kada se isključi izvor napajanja. Ove datoteke se brzo pokreću i pristupaju. Dugotrajno skladištenje nudi veći kapacitet, ali je sporije za pristup.
Podatke sadržane u korisničkom prostoru, kao i prostor kernela, reguliraju jezgre. Oni osiguravaju da dva podatka ili dva programa ne ometaju jedan drugoga. Programi kernela povezuju središnju procesorsku jedinicu (CPU), pohranu podataka i uređaje. Na ovaj način OS ostaje siguran i stabilan.
Korisnici mogu dodati dodatni prostor za pohranu na računalo na dva načina. Prvi je nadogradnja računala umetanjem dodatne memorije. Ovo je rizičan proces jer se računala mogu lako oštetiti, posebno statičkim elektricitetom. Druga opcija je priključivanje flash pogona kao što su memorijski stickovi univerzalne serijske sabirnice (USB). Podaci se mogu izvoditi na OS-u računala, ali pohranjeni na zasebnom disku kako bi se smanjio prostor za pohranu korisnika.