Korporativne obveznice su dužnički instrumenti koje izdaju korporacije koje se smatraju javnim. Općenito, korporativna se obveznica izdaje kao sredstvo za prikupljanje potrebnih sredstava kako bi se tvrtki omogućilo sudjelovanje u projektu proširenja ili za rješavanje drugih korporativnih projekata za koje se očekuje da će dugoročno povećati profitabilnost tvrtke. Očekuje se da će korporacija početi imati koristi od projekta prije dospijeća izdanja obveznica, što će tvrtki omogućiti da udobno plati i nominalnu vrijednost obveznice i sve akumulirane kamate zbog vlasnika obveznica.
U većini područja svijeta, korporativna obveznica će vjerojatno platiti višu kamatnu stopu od obveznica koje izdaju lokalne ili nacionalne vlade. Međutim, za ulagača je važno napomenuti da kupnja korporativne obveznice obično ne dopušta oslobađanje kamata ostvarene obveznicom. Mnogi primjeri korporativnih obveznica uključuju odredbe i uvjete koji dopuštaju izdavanje kamata na godišnjoj ili polugodišnjoj osnovi, što se mora obračunati u godišnjim poreznim prijavama.
Kupnja korporativnih obveznica obično se ostvaruje preko investicijskih brokera. Međutim, moguće je nabaviti i emisiju obveznica na sekundarnom tržištu. Općenito, odabir kupnje korporativne obveznice putem brokera značit će plaćanje trenutne nominalne vrijednosti povezane s obveznicom. Pri kupnji korporativne obveznice na sekundarnom tržištu cijena može biti viša ili niža od nominalne vrijednosti.
Treća opcija je ulaganje u uzajamni fond koji je usredotočen na kupnju korporativnih obveznica kao dio strategije fonda. Ulagači koji većinu istrage o pitanjima obveznica radije prepuštaju upraviteljima investicijskog fonda često favoriziraju ovaj pristup. Pod pretpostavkom da korporativna obveznica ili obveznice odabrane za uključivanje u uzajamni fond imaju dobar učinak, investitor će ostvariti značajan povrat.
Korporativne obveznice mogu biti kratkoročne ili dugoročne. Postoje primjeri korporativnih obveznica koje dospijevaju od jedne do pet godina, dok drugi primjeri mogu biti strukturirani tako da dospijevaju bilo gdje od trideset do četrdeset godina od datuma izdavanja. Različite stope dospijeća predstavljat će prednosti investitoru, ovisno o tome što se ulagač nada dobiti kupnjom obveznice.