Košarkaška kondicija se odnosi na režim vježbanja potreban za bavljenje sportom na natjecateljskoj razini. Priroda sporta zahtijeva od potencijalnih igrača jedinstvenu kombinaciju brzine, snage i izdržljivosti. Pravilna košarkaška kondicija će se pozabaviti svim tim područjima uz fokusiranje na sposobnost skakanja i snagu kratkog rafala. Svi ovi atributi moraju biti izbalansirani s vještinama specifičnim za sport kao što su pucanje i rukovanje loptom, koje su potrebne dobrom igraču i moraju se održavati dosljednim vježbanjem.
Svaki košarkaški kondicijski režim trebao bi uključivati vježbe koje imaju za cilj poboljšati i brzinu i izdržljivost. Košarka zahtijeva od igrača da trče terenom od kraja do kraja često s malim zastojima u igri, ali također zahtijeva od njih da održavaju tu intenzivnu razinu tjelesne aktivnosti kroz dulje vremensko razdoblje. Stoga je potrebno da režimi košarkaške kondicije uključuju puno trčanja uz trčanje na duže udaljenosti kako bi se oba područja pravilno obradila.
Snaga je u prošlosti bila često zanemaren atribut u košarkaškoj kondiciji, ali igra se razvila do te mjere da najbolji profesionalni igrači, igrači na fakultetima i srednjoškolcima moraju biti dovoljno jaki da izdrže fizičke zahtjeve sporta. Košarka također zahtijeva veliku razinu agilnosti, tako da prevelika količina može biti štetna. Kao takav, ambiciozni igrač trebao bi uključiti dizanje utega u svoj fitness režim, ali bi trebao podizati manje utege u većim ponavljanjima. Slijedeći ovu vrstu režima i koncentrirajući se na izvođenje svake vježbe dizanja do punog raspona pokreta, potencijalnim igračima treba dati potrebnu snagu bez žrtvovanja agilnosti.
Snaga u smislu kratkotrajnog trčanja i skakanja presudna je za dobro zaokruženog košarkaša. Izvrsna sposobnost skakanja pomaže igraču da dobije šuteve, uhvati skokove i bude bolji branič. Vježbe skakanja kao što su skokovi u širinu i čučnjevi mogu riješiti ovu potrebu. Brzina u kratkim rafalima može se riješiti u vježbama koje također uključuju vještine igre kao što su pucanje i rukovanje loptom.
Individualno vježbanje određenih aspekata igre može poboljšati igračevu kondiciju, a istovremeno izoštriti njegove ili njezine vještine. Šutiranje, rukovanje loptom, skokovi i obrambeni tobogani mogu se poboljšati vježbama koje također postižu cilj poboljšanja ukupne razine kondicije. Na primjer, vježba driblinga koja se izvodi punom brzinom između pilona postavljenih na različitim mjestima na terenu poboljšat će igračevu sposobnost rukovanja loptom, kao i njihovu izdržljivost i brzinu. Ovakve vježbe, zajedno s igrom, najbolji su način za poboljšanje košarkaške kondicije uz održavanje visoke razine vještina.