Kozja feta je vrsta sira koja se pravi od kozjeg mlijeka. Feta sir je vrlo popularan u regiji istočnog Mediterana, posebno u Grčkoj, odakle potječe. Pojam feta sir je oznaka proizvoda zaštićenog podrijetla. To znači da se prema zakonu Europske unije (EU) sir koji se prodaje unutar njezinih granica može nazvati feta sirom samo ako je napravljen prema određenim parametrima u određenim regijama Grčke. Feta sir se pravi od ovčjeg mlijeka ili mješavine ovčjeg i kozjeg mlijeka. Najveća dopuštena količina kozjeg mlijeka u feta siru, prema zakonu EU, iznosi 30%, što znači da se kozja feta zapravo ne može nazvati takvom unutar granica EU.
Feta sir jedan je od najstarijih poznatih sireva i proizvodi se u današnjoj modernoj Grčkoj i okolnim područjima tisućama godina. Tradicionalno se sir pravio od ovčjeg mlijeka, iako se ponekad koristilo i kozje mlijeko, bilo u kombinaciji s ovčjim mlijekom ili samostalno. Feta je skuta, koja se tije u blokove, soli i suši u salamuri, često nekoliko mjeseci. U drugim dijelovima svijeta slični sirevi, često napravljeni od kravljeg mlijeka, proizvode se i prodaju kao feta sir, ali to nisu autentične fete. Kozja feta je tehnički sir tipa feta napravljen od kozjeg mlijeka ili mješavine koja uglavnom sadrži kozje mlijeko, iako se izraz ponekad koristi za opisivanje bilo kojeg feta sira koji sadrži kozje mlijeko.
Poznat po svom prepoznatljivom okusu, feta sir je slaniji od mnogih drugih sireva, sa sadržajem soli koji se ponekad približava 5%, u usporedbi s 1%-3% za mnoge druge sireve. Kozja feta poprima karakteristične okuse kozjeg mlijeka korištenog za njegovu izradu i može imati jak, oštar okus koji je robusniji od drugih vrsta fete. Kao i druge vrste feta sireva, kozja feta se može koristiti na više načina. Njegova komprimirana skuta čini je posebno pogodnom za mrvljenje preko salata, tjestenine i pizze. Važan je sastojak brojnih grčkih jela, kao i drugih iz okolnih regija.
Danas se mnogi sirevi koji su se prije u Europi prodavali kao feta nazivaju drugim imenima. Neki nazivi su vlasnički, a neki generički, poput “grčkog tipa sira”. U drugim dijelovima svijeta ti se sirevi često još uvijek prodaju kao feta, uključujući i neke kozje fete. Naravno, mali sirari u Grčkoj i okolnim regijama, koji proizvode kozju fetu za vlastitu upotrebu, a ne za prodaju, najvjerojatnije će svoj sir nazvati fetom, bez obzira na zakone EU-a.