Kozmološki princip je djelomično filozofska, dijelom fizička tvrdnja koja proglašava jednoličnost u svemiru. Drugim riječima, fizikalni zakoni i radnje promatrane na Zemlji nisu jedinstvene, već predstavljaju standardni modus operandi za cijeli poznati svemir. Osim toga, bilo koja vrsta promatrača u bilo kojoj točki promatrat će iste karakteristike svemira, pod uvjetom da se promatranje odvija u velikim razmjerima.
Ovaj skup pretpostavki postavio je temelj da se fizička kozmologija pojavi kao prava znanost. U moderno doba, proučavanje svemira, ili astronomija, ima nekoliko podpodjela, a kozmologija je glavna komponenta. Konkretno, fizička kozmologija obuhvaća proučavanje strukture, formiranja i funkcije svemira u velikim razmjerima. Uvjerenje – nazvano Kopernikanskim principom ili pozadinskom neovisnošću – da zemaljski i nebeski objekti odgovaraju na u osnovi iste zakone fizike služi kao primarna inspiracija za nastanak kozmologije kao znanstvene discipline.
Izraz “promatrač” u kozmološkom principu odnosi se na svako biće koje svjedoči o postojanju i povezanim silama unutar ovog postojanja. Ovaj promatrač može biti ljudsko biće na Zemlji ili ljudsko biće u drugoj točki svemira. Teorijski promatrač također može biti neljudski ili čak ne-zemaljski, sve dok ima svijest o svojoj okolini.
Nadalje, vidljiva usklađenost nije isključiva za fizički prividne objekte. Umjesto toga, vjeruje se da su zakoni fizike, kao što su jednadžbe gibanja, isti u svim točkama svemira. U smislu fizičke sličnosti, kozmološki princip prvenstveno razmatra istovjetnost objekata kada se promatraju u velikoj mjeri, kao što je promatrana raspodjela galaksija ili metričko širenje prostora.
Nekoliko poznatih pojedinaca i teorija promoviralo je ideju kozmološkog principa, možda počevši od Nikole Kopernika i njegove tvrdnje da Zemlja ima povlašteni status u središtu svemira. Osim toga, znanstvenik Isaac Newton velik dio svog rada na gravitaciji duguje vjeri u univerzalnu silu koja održava objekte stabilnima. Albert Einstein koristio je pretpostavke kozmološkog principa i kao oslonac za svoju teoriju relativnosti. Čak i teorija velikog praska za nastanak svemira donekle počiva na ideji da sve točke u svemiru imaju sličan i zajednički put razvoja. Englez po imenu Edward Milner zapravo je dao naziv kozmološkom principu.