Što je krajnja vlačna čvrstoća?

Krajnja vlačna čvrstoća (UTS) je maksimalni otpor koji materijal mora biti lomljen, a mjeri se korištenjem testova naprezanja. Ispitivanje naprezanja na materijalu pružit će podatke koji se mogu nacrtati kako bi se formirala krivulja opterećenja nasuprot istezanju materijala i krivulja naprezanja u odnosu na deformaciju. Kada se promatra krivulja naprezanja u odnosu na deformaciju materijala, njegova je krajnja vlačna čvrstoća najviša točka na krivulji. Često se događa prije točke loma jer bi materijal mogao popucati ili oslabiti prije nego što se slomi. Krajnja vlačna čvrstoća materijala često se koristi u svrhu kontrole kvalitete.

Ispitivanja naprezanja su temeljna u inženjerskim procesima gdje je nosivost materijala važna, kao što je konstrukcija. Ova ispitivanja su korisna za određivanje vlačne čvrstoće materijala, čvrstoće tečenja, elastičnosti, granice elastičnosti i granice razmjera. UTS test mjeri opterećenje i produljenje kako se više naprezanja primjenjuje tijekom određenog vremenskog razdoblja.

UTS mjerenja mogu se pronaći za različite materijale, uključujući metale i plastiku, a novi materijali se često razvijaju s višim UTS mjerenjima. Krajnja vlačna čvrstoća materijala izračunava se dijeljenjem količine opterećenja u točki loma s izvornom površinom, koja se izražava u funtama po kvadratnom inču ili kilogramima po kvadratnom centimetru, ovisno o tome koji se sustav mjerenja koristi. Test se može postaviti tako da stroj za ispitivanje povlači materijal brzinom od 0.2-20.0 inča (0.51-50.8 cm) u minuti. Ovaj široki raspon stopa može utjecati na rezultate UTS testa, stoga se prilikom izvođenja ovih testova moraju poštivati ​​određeni industrijski standardi.

Kada je pod opterećenjem, materijal se može trajno oštetiti daleko prije točke loma. Konačna vlačna čvrstoća često se koristi u svrhu kontrole kvalitete jer je lako ponovljiva u usporedbi s mnogim drugim inženjerskim testovima, ali se ne koristi često u dizajnu komponenti jer nije nužno reprezentativna za najveću količinu naprezanja koju materijal može podnijeti. .