Krajnji sustav je uređaj koji je izravno spojen na Internet, stvarajući sučelje kojem pojedini korisnici mogu pristupiti. Krajnji sustavi imaju brojne oblike. Omogućuju korisnicima izravnu interakciju s internetom za slanje i primanje podataka i mogu se koristiti za sve, od obrade narudžbi za tvrtku do slanja fotografija obiteljskog odmora.
Jedan primjer krajnjeg sustava je osobno računalo. Računalo ima aplikacije koje ljudi mogu koristiti za obavljanje zadataka kao što su provjera e-pošte, pregledavanje interneta, učitavanje datoteka i tako dalje. Osim osobnih računala, uređaji kao što su kamere također se mogu spojiti na Internet kao krajnji sustavi, što se vidi kada ljudi koriste web kamere za međusobno ćaskanje.
Ostalim krajnjim sustavima korisnici ne pristupaju izravno, ali olakšavaju internetsku komunikaciju. To uključuje poslužitelje za podatke kao što su e-pošta i web stranice. Korisnici se povezuju s takvim krajnjim sustavima putem vlastitih računala, koja kontaktiraju poslužitelj radi pristupa i prijenosa informacija. Zajedno, oni stvaraju međusobno povezanu mrežu krajnjih sustava, koja čini internetsku arhitekturu koja omogućuje ljudima globalnu razmjenu informacija putem raznih kanala.
Brzina kojom se podaci mogu prenositi ovisi o brojnim čimbenicima uključujući lokaciju uključenih računala, vrste veza koje su uspostavljene i postoje li kontrole pristupa ili ne. Neki davatelji internetskih usluga, na primjer, ograničavaju prijenose propusnosti svojih korisnika. Te tvrtke mogu kontrolirati svoje tokove prometa kako bi osigurale da njihovi sustavi ne budu začepljeni zahtjevima velikih korisnika.
Kao primarna pristupna točka, krajnji sustav može biti ranjiv. Virusi često ciljaju krajnje sustave, zaraze ih i uspostave uporište koje se može koristiti za zarazu drugih krajnjih sustava dok zaraženo računalo s njima razmjenjuje podatke. Oni također stvaraju slabe točke u sigurnosti, jer se računalo dizajnirano za prijenos podataka može probiti i koristiti za neovlaštene osobe koje žele dobiti vlasničke informacije ili pristupiti drugim privatnim podacima.
U situacijama kada se krajnji sustav koristi s osjetljivim podacima, postoji niz sigurnosnih mjera koje se mogu poduzeti kako bi bio sigurniji. Te mjere uključuju kodiranje podataka, ograničavanje pristupa uređaju i praćenje prometa na znakove abnormalnosti koji bi mogli sugerirati da netko tko nije ovlašten pristupa računalu. Redovito sigurnosno kopiranje podataka radi zaštite od virusa i promjena lozinki radi sigurnosti također je kritičan dio održavanja sigurnosti na krajnjem sustavu.