Kraniologija je proučavanje razlika u proporcijama, veličini i obliku lubanje, odnosno lubanje. Naziva se i frenologija, ima svoje korijene u 18. stoljeću, kada su ljudi vjerovali da se karakter osobe može otkriti po obliku njegove ili njezine lubanje. Kraniologija se nekoć smatrala važnom praksom u studijama antropologije.
Kraniologiju, koju je razvio Franz Joseph Gall, njemački liječnik, temelji se na pretpostavci da je sam mozak organ uma. Tijekom tog vremenskog razdoblja, bilo je uobičajeno vjerovanje da se različite mentalne sposobnosti pojedinca drže u zasebnim, uređenim nišama unutar cerebralnog korteksa. Rečeno je da sastav lubanje osobe ukazuje na veličinu svake sposobnosti, a time i na to koliko određene osobine ta osoba posjeduje. Kraniolog bi pažljivo pregledao lubanju, identificirajući razne udubljenja i izbočine, te bi postavio dijagnozu osobnosti te osobe.
Danas se smatra da je kraniologija pseudoznanost. Iako kraniolozi mogu tvrditi da je to znanstvena praksa, ona se zapravo ne pridržava prihvatljivih standarda znanstvene metodologije. Neki su znanstvenici čak odbacili studiju kao pseudoznanost na samom početku. Međutim, to nije spriječilo da se koristi u mnogim psihijatrijskim i neuroznanstvenim teorijama i praksama.
Antropološke prakse koje su se specijalizirale za proučavanje obilježja glave u svrhu predviđanja osobnosti nisu ograničene na kraniologiju. Kraniometrija uključuje mjerenje kostiju u lubanji, dok je fizionomija proučavanje crta lica. Svaka od ovih disciplina tvrdi da može predvidjeti osobine ili inteligenciju kroz svoje studije. Moderni znanstvenici te prakse također odbacuju kao nadrilekarstvo.
Ova su se područja uglavnom koristila u fizičkoj antropologiji tijekom 19. i 20. stoljeća. Njihova upotreba bila je izrazito politička, pružajući opravdanje za rasnu segregaciju na temelju različitog sastava lubanje svake rase. Georges Vacher de Lapouge, istaknuti francuski antopolog, bio je posebno za takav rasizam. Stvorio je hijerarhiju ljudske rase, nadajući se da će usaditi fiksni društveni poredak.
Nakon što su ga ranog 20. stoljeća koristili bijeli suprematisti, mnogi su znanstvenici iznijeli protudokaze kako bi opovrgli ove ideje. Korištenje takvih teorija za stvaranje rasne podjele smatra se i neetičkim i neznanstvenim. Suvremeni znanstvenici i povjesničari nastavljaju proučavati kraniologiju i srodne studije kao upozoravajući podsjetnik kakve posljedice može uzrokovati zlouporaba znanosti.