Kratko refinanciranje je alat koji se ponekad koristi kako bi se spriječila ovrha nakon što dužnik nije platio plaćanja povezana s hipotekom. Općenito, izvorni zajmodavac produžuje kratkoročno refinanciranje u nastojanju da svede na najmanju moguću mjeru iznos gubitka koji bi nastao u transakciji ako bi se ovrha dogodila. Iako kratko refinanciranje može imati određeni utjecaj na kreditni rejting dužnika, krajnji rezultat neće biti toliko štetan kao dopuštanje hipoteci da dođe u situaciju ovrhe.
Dok zajmodavci gube novac na kratkom refinanciranju, proces pomaže u izbjegavanju mnogih skupih i nezgodnih problema koji okružuju ovrhu. Ovisno o zakonima koji reguliraju izdavanje hipoteka koji se primjenjuju, zajmodavac možda neće biti u mogućnosti realizirati bilo kakva plaćanja bilo gdje od šest mjeseci do godinu dana nakon izvršenja ovrhe. Osim toga, obično postoje pravne i druge naknade uključene u pokretanje i izvršenje ovrhe koje dodatno narušavaju bilo kakvu dobit koju bi zajmodavac dobio na kraju procesa.
Iz razloga poput ovih, zajmodavci ponekad traže načine kako izbjeći ovrhu i pokušavaju surađivati s dužnikom. Kratko refinanciranje često je najisplativiji način da se minimiziraju gubici i održi stabilan priljev prihoda od hipotekarnog aranžmana. Iako ukupni iznos refinanciranja transakcije može biti manji od onoga što se stvarno duguje na hipoteci, zajmodavac obično oprašta razliku. Često ta razlika predstavlja samo kamatu, a dužnik i dalje plaća preostalu glavnicu koja se prenosi u novu financijsku situaciju.
Dužnici također imaju koristi od izdavanja kratkog refinanciranja. Ovrhe obično stvaraju lošu kreditnu ocjenu, što otežava dužniku osigurati financiranje za druge stavke ili odrediti poželjne kamatne stope na kreditne kartice. Iako situacija refinanciranja može imati određeni utjecaj na kapital imovine, to je obično zanemarivo. U svakom slučaju, male obveze prema dužniku nadmašuju prednosti korištenja kratkog refinanciranja umjesto dopuštanja da neispunjenje obveze eskalira u ovrhu.