Kratkotrajni dopust odnosi se na odsutnost s posla u vremenskom razdoblju koje općenito nije dulje od dva do tri mjeseca. Točna količina potrebnog vremena i način na koji tvrtke definiraju kratkoročne je promjenjiv, a neke tvrtke to definiraju kao odmor zbog bolesti ili godišnjeg odmora. Obično se pravi razlika između dopusta i uobičajenih kratkih odmora ili stanki zbog bolesti. Odsustvo se češće odnosi na uzimanje neplaćenog dopusta.
U nekim zemljama zakon štiti pravo osobe da uzme godišnji odmor i zadrži posao, pod određenim okolnostima. Oni koji uzimaju dopust nakon rođenja ili posvojenja djeteta često će imati zaštićeno radno mjesto, pod uvjetom da dopust ne proteže preko granice definirane zakonom. U većini slučajeva kada majka ili otac uzmu ovaj oblik dopusta, oni to čine bez ikakve plaće, osim ako imaju nagomilani godišnji odmor ili bolovanje. Nekoliko zemalja ima izdašne porodiljne naknade i mogu osigurati plaćeni kratkoročni dopust, ali to su iznimke. Većina novopečenih mama ili tata mora odrediti koliko si dopusta mogu priuštiti.
Zakonodavstvo bi moglo zaštititi radna mjesta ljudi tijekom kratkotrajnog dopusta pod drugim definiranim okolnostima. To može uključivati ako se osoba suoči s ozbiljnom bolešću ili ako je član uže obitelji poput roditelja, supružnika ili djeteta ozbiljno bolestan. Neke bi tvrtke odobrile takav dopust bez obzira na zakone bilo koje zemlje, ali neke zemlje su otkrile da je zakonodavstvo ovog pitanja korisno za zaposlenike, koji ne mogu uvijek ovisiti o poslodavcima koji će velikodušno odobravati dopust.
Ponekad se kratkoročni dopust uzima radi profesionalne dobiti. Osoba može imati priliku pohađati nastavu, sudjelovati u kratkom istraživačkom projektu ili otputovati negdje što poboljšava njihove profesionalne kvalitete. U ovom slučaju, osobito u sveučilišnom sustavu, kratkoročni dopust mogao bi se nazvati odmorom. Sabatski odmori mogu biti duži, trajati godinu dana ili više, ali povremeno profesor uzima dopust samo za četvrtinu ili semestar, što se može smatrati kratkoročnim. Hoće li profesorica dobiti plaću ili imati pravo zadržati posao bilo bi pitanje uvjeta njihovog zaposlenja.
Neki ljudi moraju uzeti kratkoročni dopust koji nije za profesionalnu dobit i ne ispunjava uvjete za bilo kakav oblik zaštite posla. U takvim okolnostima, još uvijek je preporučljivo razgovarati s poslodavcem kako bi vidjeli može li se napraviti bilo kakav smještaj za zaštitu posla. Zapošljavanje i obučavanje novih zaposlenika košta novaca, a ako se posao ne mora popuniti u odsutnosti zaposlenika ili ga je lako popuniti zaposlenik na određeno vrijeme, poslodavci bi mogli biti zainteresirani za zadržavanje radnika unatoč potrebi za odmorom. Kada to nije moguće, ipak se savjetuje da budete otvoreni i otvoreni u vezi s uzimanjem dopusta, jer je moguće da će poslodavac ponovno zaposliti djelatnicu kada se vrati ili barem pozitivno preporučiti tog zaposlenika drugim poslodavcima.