Kreacionizam Stare Zemlje (OEC) odnosi se na nekoliko tipova kreacionističkog vjerovanja sa zajedničkom niti da se svi slažu sa znanošću o starosti planeta (4.6 milijardi godina umjesto 8,000-12,000), ali vjeruju da je Bog u početku stvorio svemir. Kreacionizam Stare Zemlje je krovni izraz za nekoliko različitih tipova kreacionizma, uključujući kreacionizam praznina, progresivni kreacionizam, kreacionizam dnevnog doba i teističku evoluciju. Rastuća popularnost kreacionizma Stare Zemlje i odgovarajući pad kreacionizma Mlade Zemlje tijekom posljednjih nekoliko stoljeća mogu se pripisati znanstvenim spoznajama, uključujući otkriće fosila, radiokarbonsko datiranje, ledene jezgre, geološke dokaze ledenih doba, mjerenje brzine svjetlo i mnoge druge. Danas mnogi kršćani i Židovi vjeruju u kreacionizam Stare Zemlje.
Tisućama godina nakon pisanja Biblije, većina kršćana, Židova i muslimana vjerovala je u kreacionizam Mlade Zemlje, da je Zemlja stvorena prije otprilike 8,000 24 godina. To je mjereno korištenjem rodoslovlja i doba zapisanih u Bibliji i procjenom vremena između Adama i suvremenijih osoba čiji su datumi rođenja i smrti poznati. Kreacionisti mlade Zemlje vjeruju da je svijet stvorio Bog u šest doslovnih XNUMX-satnih dana, tijekom kojih su Zemlja i sve na njoj, uključujući pretke svih trenutno živih biljaka i životinja, stvoreni iz ničega.
Međutim, kreacionizam Mlade Zemlje patio je jer su proturječna znanstvena saznanja progresivno otkrivana, od kojih je većina upućivala na to da je Zemlja stara milijardama godina, a ne oko 8,000. To je rezultiralo promjenama u popularnom tumačenju kršćanskog mita o stvaranju kako je predstavljeno u knjizi Postanka. Jedna od prvih varijanti koje su se pojavile bio je kreacionizam Gapa, koji tvrdi da je postojao veliki jaz između Postanka 1:1, “prvog stvaranja” (“U početku je Bog stvorio nebo i zemlju”) i Postanka 1:2 -31 (“I Bog je rekao: “Neka bude svjetlost”; i bilo je svjetla,” itd.) Ovu teoriju popularizirao je Thomas Chalmers, profesor božanstva iz ranog 19. stoljeća na Sveučilištu u Edinburgu i osnivač Slobodne crkve Škotska.
Još jedan popularan oblik kreacionizma Stare Zemlje je kreacionizam iz doba dana, koji tvrdi da su “dani” u biblijskoj priči o stvaranju metaforički i da su ti dani zapravo mogli trajati milijune ili milijarde godina. Ovo donekle pomiruje Postanak sa znanošću. Druga varijanta je progresivni kreacionizam, koji kaže da je Bog stvarao Zemlju i život progresivno, tijekom milijardi godina, i da kada se pojavi nova vrsta, to je zbog izravne Božje intervencije. Progresivni kreacionisti odbacuju pojam makroevolucije ili univerzalnog zajedničkog pretka.
Druga podvrsta kreacionizma Stare Zemlje je teistička evolucija. Teistička evolucija je najmoderniji oblik kreacionizma, koji u biti tvrdi da je Bog stvorio svijet prije više milijardi godina, te koristi darvinističku evoluciju i prirodnu selekciju kao mehanizam kojim se stvaraju nove vrste.