Mnogi ljudi koji rade u kreativnim područjima često preferiraju kaotično ili neuredno okruženje oko sebe dok rade na novim idejama ili projektima. Slikar Pablo Picasso jednom je rekao: “Umjetnički čin počinje kao čin destrukcije”, što prilično dobro opisuje fenomen poznat kao “kreativni kaos”. To se događa kada se ustaljeni obrasci unište, s nadom da će nešto novo proizaći iz pozitivnog kaosa uništenjem. Kreativni ljudi bi ovaj trenutak smatrali probojom, jer iz ruševina nekadašnjeg kreativnog kamena spoticanja izranja novi i neočekivani rezultat.
Stara izreka kaže da se ne može napraviti omlet, a da ne razbijete jaja. U slučaju kreativnog kaosa, ne može se napraviti uzbudljivo novo jelo od jaja, a da ne zagori nekoliko tava i razbije desetke jaja. Ljudi koji napreduju u takvom okruženju često su najugodniji u trenutku otkrića i nakon toga, a ne u tjednima ili mjesecima eksperimentiranja koji su do toga doveli. Zbog toga je tako uobičajeno pronaći ured kreativne osobe ispunjen do stropa neredom i izljevima. Brige oko reda i sanitarnih uvjeta sekundarne su u odnosu na uzbuđenje oko novog otkrića.
Praksa kreativnog kaosa na radnom mjestu dugo je bila izvor kontroverzi. Neki zaposlenici čiji posao zahtijeva značajnu kreativnost često se nađu u sukobu s nadređenima koji ne razumiju njihovu potrebu za neredom. Umjetnik koji radi sam u studiju ili pisac koji radi u uredu možda će moći raditi u kaosu, ali korporativni zaposlenici koji rade u oglašavanju ili grafičkoj umjetnosti možda nemaju taj luksuz. Održavanje ravnoteže između reda i nereda može biti izazov za tvrtke koje trebaju zaposlenike s kreativnim iskustvom.
Pojam se također primjenjivao na geopolitičke situacije, poput rata u Iraku. Postoji politička teorija koja sugerira da će novi i učinkovit sustav vlasti nastati tek nakon što stari režimi budu uništeni ili neutralizirani. Ova se aplikacija često koristi kao opravdanje za rat, budući da je jedini dokazani način da se uništi čitava korumpirana vlada putem vojne nadmoći. Iako uspješnost ove teorije još uvijek nije dokazana, ona ipak ukazuje na pozitivne i negativne aspekte traženja novog rasta nakon uništenja i kaosa.