Kreda za crtanje je umjetnički medij koji se razlikuje od krede na ploči. Kreda za ploču posebno je dizajnirana da ne sadrži prašinu, nije otrovna i koristi se na glatkim površinama. Ne sadrži vezivna sredstva i namijenjen je za lako brisanje. Kreda za crtanje, s druge strane, sadrži uljno vezivo. Namijenjena za prianjanje na papir i pločnike, kreda za crtanje nije namijenjena pločama i može biti teško ili nemoguće potpuno izbrisati. Pastelna kreda je drugi naziv za pastelne bojice i ne smije se miješati s kredom za crtanje.
Okrugle i četvrtaste bojice od krede dostupne su u pastelnim i živim nijansama. Dolaze do 4 inča × 1 inča (~102 mm × ~25 mm) za okrugle bojice i 3 inča × 1 inča (~76 mm × ~25 mm) za četvrtaste štapiće. Kreda za crtanje može se miješati trljanjem prstima.
Većina papira koji se nazivaju “crtački papiri” prikladni su za crtanje kredom, kao i za ugljen, pastel ili olovku. “Knjige za crtanje” također su prikladne za multimediju. “Jastučići za crtanje”, s druge strane, često nisu navedeni kao idealna površina za kredu. Većina radova umjetnika navodi medije koji s njima najbolje funkcioniraju, pa je dobro provjeriti.
Rani crteži kredom potječu iz paleolitika, a kreda je bila popularan medij u renesansi i kasnije. Poznati su crteži kredom brojnih istaknutih umjetnika: Erasmusov portret Albrechta Dürera i Mikelanđelovo žaljenje nad mrtvim Kristom nacrtani su crnom i crvenom kredom. Zapravo, Michelangelo je težio crtanju ili olovkom ili crvenom ili crnom kredom za crtanje.
Francuski izrazi aux deux bojice, aux trois bojice i aux quatre bojice odnose se na specifične kombinacije boja krede za crtanje koje su bile popularne u 18. stoljeću. Deux se navodno odnosi na crnu i crvenu kredu za crtanje; trois do crne, crvene i bijele krede za crtanje; i quatre do crno-bijele s dvije nijanse crvene. Rembrandt, Rubens, Fragonard, Matisse, Picasso i Degas također su crtali kredom.