Kreditna kriza je situacija u kojoj se raspoloživi krediti brzo smanjuju. Također poznata kao kreditna kriza, kreditna kriza može biti izazvana brojnim čimbenicima i često se vidi u vezi s recesijom ili depresijom. Oporavak od kreditne krize može potrajati dugo, ovisno o prirodi krize i općim gospodarskim uvjetima.
Kreditne krize mogu imati više oblika. U nekim slučajevima, dostupnost kredita se smanjuje. Ljudi s postojećim kreditnim računima mogu otkriti da su oni smanjeni ili smanjeni, a pojedinci koji žele otvoriti nove kreditne linije mogu naići na poteškoće. U drugim slučajevima, kredit je dostupan, ali samo uz vrlo visoke kamatne stope i pojedincima koji mogu zadovoljiti vrlo visoke standarde. To ima za posljedicu zatvaranje potrošača i malih poduzeća s tržišta kredita jer većina njih ne ispunjava uvjete za ponude kredita.
Stvaranje kreditne krize je nešto što se događa s vremenom. Može se dogoditi kao odgovor na promjene obvezne pričuve koje prisiljavaju banke da smanje svoje ukupno kreditiranje, kao i u razdobljima gospodarskog pada koji dovode do devalvacije imovine. Banke bi mogle postati zabrinute da kolateral za tekuće dugove možda neće vrijediti onoliko koliko dug i pooštriti kredit kako bi smanjili rizik od bankrota. Promjena normi u financijskoj industriji također može rezultirati strožim standardima za kredit koji stvaraju kreditnu krizu.
Kako kreditna kriza napreduje i sve je manje novca dostupno, gospodarstvo općenito može početi patiti. Mnoga poduzeća, od pokrivanja plaća do pokretanja novog razvoja, potaknuta su komercijalnim kreditima, a potrošački krediti potiču kupnju stvari poput automobila, uređaja i druge robe. S manje ljudi koji kupuju, tvrtke počinju zarađivati manje novca, a to može rezultirati smanjenjem njihovih troškova otpuštanjem zaposlenika i smanjenjem proizvodnje. Stvara se zastrašujući učinak jer kreditna kriza vuče gospodarstvo prema dolje, a kreditni standardi postaju sve stroži i stroži kao odgovor.
Vlade imaju interes izbjegavati kreditne krize kad god je to moguće. Kada se uoče znakovi razvoja kreditne krize, mogu se poduzeti koraci za povećanje raspoloživih kredita. Ako vlada ne poduzme mjere, njezino gospodarstvo može doživjeti pad koji pogoršava situaciju. Međutim, previše uplitanja vlade može uplašiti investitore i širu javnost. To prisiljava vlade da razgovaraju o tankoj liniji kada odlučuju kada i kako intervenirati.