Kreditna zamjena (CDS) je ugovor kojim se prenosi financijski rizik s jedne strane na drugu. U kreditnom swapu, kupac plaća prodavatelju premije tijekom trajanja ugovora, u zamjenu za prodavateljevo preuzimanje rizika. Ako kreditni instrument uključen u zamjenu kreditnog neispunjenja neispunjenja obveza, bude radikalno obezvrijeđen ili doživi još jedan katastrofalni financijski događaj, prodavatelj plaća kupcu nominalnu vrijednost kreditnog instrumenta.
Jednostavno rečeno, recimo da John posuđuje nešto novca od Suzy. Suzy bi mogla odlučiti da ne želi preuzeti rizik neplaćanja, pa prilazi Julianu i pregovara o zamjeni kreditnih obveza. Suzy plaća Julianu premije u zamjenu za njegovo preuzimanje rizika zajma. Ako Ivan uspješno otplati zajam, ugovor prestaje. Međutim, ako ga odluči ne platiti, Julian mora Suzy platiti nominalnu vrijednost zajma.
Koncept zamjene kreditnih obveza uveo je JPMorgan Chase sredinom 1990-ih, kako bi se omogućilo bankama, hedge fondovima i drugim financijskim institucijama da prenesu rizik za korporativni dug, hipoteke, municipalne obveznice i druge kreditne instrumente. Do 2007. tržište swap-ova kreditnih obveza naraslo je na dvostruko veće od američkog tržišta dionica, a budući da je ova industrija uglavnom bila neregulirana, počeli su se pojavljivati neki ozbiljni problemi.
Jedan od najvećih problema s kreditnom zamjenom je taj što bi trebao funkcionirati kao osiguranje, ali ne radi, jer osiguravatelj, prodavač, nije dužan pružiti dokaz o sposobnosti pokrića duga u slučaju zadano. Nadalje, ugovor se može prenijeti, pa iako je izvorni prodavatelj možda mogao pokriti kredit, ljudi koji su dalje u liniji možda neće moći.
Da se vratimo na gornji primjer, ako se Julian okrene i proda ugovor Mary, a John ne plati zajam, Mary možda neće moći vratiti Suzy. Mary bi čak mogla prodati ugovor drugoj strani, što otežava Suzy da pronađe nositelja ugovora u slučaju neplaćanja.
Trgovanje ovim proizvodom kreditnih derivata počelo se prepoznavati kao problem 2008. godine, kada je nekoliko financijskih tvrtki, uključujući osiguravajućeg diva AIG, shvatilo da nisu u mogućnosti pokriti svoje kreditne promjene. Problem je pogoršala američka kriza drugorazrednih kredita, budući da tisuće vlasnika kuća nisu platile svoje hipoteke, što je izvršilo intenzivan pritisak na bankarsku industriju.