Krema je izraz za desert koji se obično radi s mlijekom, žumanjcima i šećerom, a vanilija je jedan od njegovih najčešćih okusa. Obično se kuha polagano u parnom kotlu ili loncu i općenito je spor proces koji zahtijeva pažnju na detalje. Ovisno o načinu kuhanja, krema od vanilije može imati širok raspon konzistencije. Općenito se vjeruje da je podrijetlo kreme u srednjem vijeku, ali može seći i do Rimskog carstva. Osim kreme od vanilije, postoje mnoge druge varijacije jela od kreme, uključujući i neslatke verzije.
Tradicionalno se krema od vanilije kuha u mikrovalnoj pećnici ili na štednjaku, ali se također može kuhati na pari, peći ili napraviti u ekspres loncu. Kremu općenito treba kuhati tijekom vremena i na vrlo laganoj vatri jer će previsoko povećanje temperature najvjerojatnije dovesti do podsirivanja. Općenito se počinje slagati na 158 stupnjeva Fahrenheita (70 stupnjeva Celzija), a sama krema obično ne bi trebala prelaziti 176 stupnjeva Fahrenheita (80 stupnjeva Celzija). Jaja i šećer se obično sjedine, a zatim se u to umiješa mlijeko ili vrhnje kako bi se spriječilo da se jaja sama kuhaju.
Krema od vanilije može se aromatizirati različitim tehnikama. Neki recepti jednostavno koriste ekstrakt vanilije, dok drugi koriste mlijeko od vanilije. Tradicionalna metoda arome je korištenje prave mahune vanilije, što obično uključuje dodavanje mahune mlijeku, a zatim je uklanjanje kasnije u procesu.
Ovisno o jelu, krema od vanilije može biti bogata i gusta ili rijetka poput umaka. U Ujedinjenom Kraljevstvu krema od vanilije obično je sokasta i svrha joj je da se prelije preko drugog deserta. Drugi recepti zahtijevaju da krema bude gušća kako bi obuhvatila sam glavni desert, s voćem ili pecivom kao dopunom. Ove bogate inačice obično se rade pomoću težeg vrhnja, dok tanke verzije zahtijevaju mlijeko ili jedno vrhnje.
Važan dio izrade kreme je vezivna funkcija jajeta, a neki povjesničari smatraju da ovo otkriće seže još u doba Rimskog carstva. Slatka verzija nalik pudingu koja se kasnije razvila obično se pripisuje srednjem vijeku, gdje se najčešće koristila kao nadjev za pite ili druga peciva, kako u Europi tako i u Aziji. Od europskih kuhara, slastica je otputovala u Ameriku i tamo procvjetala. U kasnom 19. stoljeću počele su se razvijati komercijalne verzije kreme i pudinga koje su se plasirale djeci.
Krema od vanilije daleko je od jedinog dostupnog okusa kreme, iako je zasigurno jedan od najčešćih. Popularne su i kreme s okusom čokolade, karamele ili voća. Neslatka jela od kreme, kao što je quiche, također se jedu diljem svijeta.